Blaž Slišković o rušenju Starog mosta
Legendarni nogometaš Hajduka i Veleža izazvao je kontroverze izjavama o ratnim događajima u Mostaru, otkrio pozadinu transfera iz 1981. i prisjetio se kako ga je Zidane nazvao idolom.
Legendarni nogometaš Hajduka i Veleža izazvao je kontroverze izjavama o ratnim događajima u Mostaru, otkrio pozadinu transfera iz 1981. i prisjetio se kako ga je Zidane nazvao idolom.
Blaž Slišković, jedan od najtalentiranijih nogometaša s ovih prostora, u opširnom intervjuu za Nedjeljnik progovorio je o temama koje i danas izazivaju burne reakcije. Nekadašnji veznjak Hajduka, znan kao 'balkanski Maradona', dotakao se rušenja Starog mosta u rodnom Mostaru, ponuda koje je odbio prije dolaska u Split i vlastitih demona koji su ga spriječili da dosegne još veće visine.
Na pitanje što mu je značilo rušenje Starog mosta tijekom rata u Bosni i Hercegovini, 67-godišnji Slišković dao je izravan i potresan odgovor. "Što je za mene značilo rušenje tog mosta? Pa bila je to tužna slika. Samo znaš što? Ako je, i samo ako jest, istina da je most služio za prijevoz streljiva za Armiju BiH, drago mi je da je srušen", rekao je Slišković.
Naglasio je kako motiv nije bio usmjeren protiv vojske, već isključivo protiv oružja koje se njime prevozilo. "Ja bih vam isto rekao da je HVO vozio streljivo preko tog mosta. Tako je spašeno možda nečijih sto života. A jedan ljudski život ne vrijedi stotinu starih mostova. Dao bih sto jeb**** mostova za jedan život", dodao je bez zadrške.
Osvrnuo se i na današnje rasprave o simbolici, ističući da su svi mostarski mostovi porušeni u ratu, a da se najviše žali baš za onim koji su izgradili Turci. "I za to vrijeme im nije žao deset tisuća ljudi. Kažu da je most simbol. Da. Ali evo, napravili su nove. Treba objektivno gledati na stvari", zaključio je Slišković.
O raskoši njegova talenta dovoljno govori činjenica da ga je Zinedine Zidane, jedan od najboljih igrača svih vremena, otvoreno nazivao svojim idolom. "U djetinjstvu sam imao svog idola, velikog. Riječ je o Blažu Sliškoviću koji je tada igrao za Olympique iz Marseillea za kojeg sam navijao", izjavio je svojedobno francuski virtuoz.
Kada je 1981. godine prelazio iz mostarskog Veleža u splitski Hajduk, transfer je izazvao pravu buru. O plaći, odšteti i pogodnostima poput stana i zemljišta u Brelima raspravljalo se čak i u Saboru Republike Hrvatske, što je bilo gotovo nezamislivo u tadašnjem socijalističkom okruženju.
Slišković je otkrio da je imao unosne ponude i iz Beograda. "Džaja je ovdje bio najpošteniji. Rekao mi je, Baka, ne mogu parirati Hajduku s novcem. Mogu ti obećati vilu na Dedinju, ti biraš koju želiš, a ja ti obećam 90 utakmica u reprezentaciji", prisjetio se. Ipak, blizina doma i želja Hajduka presudili su. "I Partizan je ponudio novac, razgovarao sam i s njima. Dinamo također. Ali izabrao sam Hajduk", rekao je, dodajući da su Splićani tada raspolagali s najviše 'crnog novca' od svih klubova velike četvorke.
Unatoč sjajnim partijama u europskim kupovima, s Hajdukom je osvojio tek Kup 1984. godine. U finalu protiv Crvene zvezde, u prvoj utakmici koja je završila rezultatom 2-1, postigao je spektakularan gol izravno iz kornera, dok je na vratima gostiju bio Tomislav Ivković.
Najgori trenutak karijere doživio je u Beogradu, gdje su ga igrači Dimitrijević i Serpak divljačkim startovima teško ozlijedili i slomili mu nogu, bez ikakve kazne. Zbog te ozljede i dugotrajnog oporavka propustio je Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj 1982. godine, što mu je ostala jedna od najvećih životnih žalosti.
Iako je za jugoslavensku reprezentaciju upisao tek 26 nastupa i postigao tri gola, njegova raskošna nadarenost dolazila je u paketu s nekonvencionalnim ponašanjem. Slovio je za boema, a jednom prilikom nije otputovao s momčadi jer se, kako je sam ispričao, "zaključao u stanu i potom zaboravio gdje je ključ".
Utakmicu života u reprezentativnom dresu odigrao je 1984. godine protiv Italije u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Los Angelesu. U pobjedi od čak pet pogodaka, Slišković je postigao dva gola i upisao dvije asistencije, potvrdivši zašto su ga francuski novinari prozvali 'balkanskim Maradonom'. Nakon Hajduka, igrao je u Pescari, Marseilleu, Lensu i Mulhouseu, a karijeru je završio u mostarskom Zrinjskom.