Bračni par Šincek odložio 55 tisuća tona otpada diljem Hrvatske
Dok se javnost zgraža nad zagađenjem Like, svakodnevno odlaganje otpada u krško podzemlje Dalmacije prolazi bez ikakve reakcije i sankcija.
Dok se javnost zgraža nad zagađenjem Like, svakodnevno odlaganje otpada u krško podzemlje Dalmacije prolazi bez ikakve reakcije i sankcija.
Josip i Monika Šincek, bračni par, nisu odlagali komunalni otpad isključivo u Lici, gdje su mještani zabrinuti zbog mogućeg onečišćenja podzemnih voda s PFAS kemikalijama, već i u Benkovcu, Varaždinu i Senju. Prema dosadašnjim saznanjima, odložili su preko 55 tisuća tona otpada.
Prema javno objavljenim podacima, u Gospiću je odloženo 37 tisuća tona, kod Benkovca 11 tisuća, u Varaždinu 5000 i u Senju 2640 tona. Za dopremanje te količine otpada bilo je potrebno angažirati 2292 tegljača, pojedinačne nosivosti 24 tone. Kad bi se taj otpad postavio u nizu, protezao bi se 41,3 kilometra, što je dulje od ceste između Splita i Marine.
Već je dugo poznato da je na tim mjestima odloženo smeće s otrovnim sastojcima. Uzbuna je nastala nakon što je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić nedavno izjavio da su analize Geotehničkog fakulteta pokazale da je Lika onečišćena opasnim otpadom.
U ovoj ružnoj i tužnoj priči koja govori o nepravnoj državi, jer je trebalo punih 20 godina od početka odlaganja otpada u Lici da se reagira na očite nezakonitosti, pažnju je privukla informacija da glavni okrivljenik u istrazi o nezakonitom gospodarenju otpadom, Josip Šincek, sudjeluje na "Vinskoj alki u Kutjevu" u sklopu Festivala graševine.
Također je sudjelovao na međunarodnoj izložbi inovacija u Ženevi, gdje je njegov rad dobio posebno zlatno priznanje. Umjesto da se zbog trovanja tolikog prostora u državi "povuče u mišju rupu", Šincek uživa, možebitno se i ponosi svojim nedjelima, navodi autor članka u Slobodnoj Dalmaciji.
Kao i stotine, tisuće i deseci tisuća drugih u Hrvatskoj, čija je ekološka svijest "zamrznuta" duboko ispod razine zdrave pameti. To se posebno odnosi na one koji zagađuju u Lici i Dalmaciji, gdje podzemlje čini tipični dinarski krš. U tom podzemlju, zbog otapanja vapnenca pod djelovanjem vode, nastao je složeni podzemni sustav s tisućama špilja, jama, ponora i velikih podzemnih spremnika pitke vode.
Speleološke organizacije iz Dalmacije sve češće provode akcije uklanjanja otpada iz jama, osobito onih u dinarskom kršu. Njihov rad je poput Sizifovog jer nakon čišćenja jedne jame i prelaska na drugu, prva se ponovno zagađuje.
Šincek je bio profesionalni zagađivač, on je odlaganje otpada debelo naplaćivao. Vjerojatno postoji još takvih slučajeva u Hrvatskoj, ali još nisu otkriveni, a nepoznato je hoće li se otkriti ili se možda radi na njihovom prikrivanju. Manji zagađivači podzemlja ispod dinarskog krša uopće se ne procesuiraju.
Također, nitko ne reagira kad se uz lokalnu cestu istovari kamion s građevinskim otpadom, pomiješanim s plastikom, kemikalijama za gradnju i drugim dodacima. Čak i kad je potpuno jasno tko je odgovoran za zagađenje, ne poduzimaju se nikakve mjere.
Zbog toga danas u zagorskom dijelu Dalmacije, uz potoke i rijeke, nema mjesta gdje nije odloženo smeće različitih vrsta, u manjim ili većim količinama. Poznati splitski speleolog i biolog to je javno potvrdio mnogo puta, a tijekom 50 godina rada u speleologiji ušao je u podzemlje više od 1500 puta.
U podzemlju je vidio sve vrste otpada: plastiku, građevinski materijal, stari namještaj, kućanske aparate, uginule životinje, oružje, streljivo, minsko-eksplozivna sredstva, ambalažu s ostacima pesticida i herbicida, te mnoge druge stvari.
A sve to događa se zato što smo, gledajući nas kao cjelinu, veliki licemjeri. Danas smo šokirani spoznajom o zagađenosti Like, ali istovremeno imamo poteškoća s odvajanjem vlastitog komunalnog otpada. Još gore, lakše nam je baciti vlastiti otpad u prirodu nego se potruditi i odvesti, primjerice, električne uređaje u reciklažna dvorišta, koja postoje u gotovo svim gradovima i općinama.
To smo mi. Građani bez ekološke svijesti. Ne svi, ali velik broj ljudi to čini. Veliki broj nas smo Šinceki. Za odlaganje opasnog otpada uzeo je znatan iznos novca. Mi to i dalje radimo svakodnevno, ali za razliku od Šinceka, bez naknade. No, na kraju će sve morati biti plaćeno. Ako neće odmah i nama, hoće sigurno našim potomcima, zaključuje se u članku Slobodne Dalmacije.