Bračni par Šincek zakopavao opasni otpad
Uskok istražuje mrežu osumnjičenih koja uključuje obitelj, poslovne partnere i bivšeg glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića.
Uskok istražuje mrežu osumnjičenih koja uključuje obitelj, poslovne partnere i bivšeg glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića.
Nakon što je Uskok iznio izvješće o zagađenju opasnim otpadom na području Gospića, Varaždina i Benkovca, u središte istrage dospio je bračni par Josip i Monika Šincek. Prema pisanju novinarke 24 sata Laure Šiprak, Josipa se tereti da je osmislio cijeli nezakoniti sustav, dok je Monika imala ključnu ulogu u koordinaciji poslova, ugovaranju i upravljanju tvrtkama.
Šincekove tvrtke službeno su se bavile preradom otpada u građevinske proizvode, zbog čega kamioni puni bala plastike i samljevenog materijala dugo nisu izazivali sumnju. No, Uskok sumnja da se iza fasade legalnog poslovanja krio unosan posao s opasnim otpadom.
Laura Šiprak za 24 sata opisuje shemu koja je donosila zaradu: "Osnovna računica bila je jednostavna: zbrinjavanje otpada u europskim zemljama skupo se plaća, osobito kad je riječ o opasnom, medicinskom ili teško razgradivom otpadu. Šincekove tvrtke nudile su niže cijene od konkurencije, dobivale poslove, a zatim bi se, umjesto skupog i pravilnog tretiranja otpada, dio pošiljaka dopremao u Hrvatsku, mljelo ga se, zatrpavalo zemljom i šljunkom ili miješalo s građevinskim materijalom. Razlika između naplaćenog zbrinjavanja i stvarnog, daleko jeftinijeg zakapanja ostajala je organizatorima."
U istragu je uključen i Europol. Uglavnom je otpad dolazio iz Italije, Slovenije i Njemačke, a manji dio medicinskog otpada potjecao je iz bolnica u Hrvatskoj. Kroz približno 1750 pošiljaka, svaka teška oko 20 tona, u Hrvatsku je uvezeno oko 35 tisuća tona otpada.
Osim bračnog para, Uskok istražuje i niz drugih osoba. Jerko Kostelac, koji je dugo radio u Ličko-senjskoj županiji kao savjetnik za zaštitu okoliša, bio je među njima; on je tvrtki Tipos Resurs odobravao dozvole za upravljanje otpadom u Gospiću.
U krugu osumnjičenih su i članovi obitelji: Monikin otac Mile Stevanović, za kojeg se sumnja da je nabavljao zemlju i šljunak za prekrivanje samljevenog otpada, te Antonija Bauk, partnerica Monikina brata. U poslovnoj konstrukciji važnu kariku čini i Franciska Dodić, koja je s Monikom preko povezanih tvrtki koordinirala radnike i prijevoz.
Posebno je intrigantna uloga Paška Dodića, zlatara i supruga Franciskine, koji je posjedovao zemljište kamenoloma kraj Benkovca; tamo je također odlagan otpad, iako nije bilo dopuštenja za to. Iako se Dodić ne navodi među osumnjičenima u prvotnom dijelu predmeta, on je važna poveznica među akterima. Prema dostupnim podacima, on je bio taj koji je Josipa Šinceka povezao s tadašnjim glavnim državnim inspektorom Andrijom Mikulićem.
Mikulićevo ime otvorilo je novu, politički najosjetljiviju razinu slučaja. Josip Šincek je u svojoj obrani pred Uskokom iznio teške optužbe. "Šincek je u obrani pred Uskokom tvrdio da ga je Mikulić tražio pola milijuna eura mita kako bi inspekcija zažmirila i omogućila mu nastavak posla. Prema tim tvrdnjama, sastali su se najmanje dvaput u jednoj pivnici u Gospiću," prenosi Laura Šiprak za 24 sata.
Šincek tvrdi da novac nije dao, a nakon tih sastanaka njegovim su tvrtkama počele biti ukidane dozvole. S druge strane, Mikulićevi odvjetnici su izjavili kako im te tvrdnje nisu poznate. Na Uskoku je da odluči jesu li Šincekove izjave točne ili se radi o pokušaju da se krivnja prebaci na druge.
