Chromos gasi proizvodnju nakon 106 godina
Japanski vlasnik Kansai Helios seli proizvodnju u Sloveniju i Srbiju, a u zagrebačkom pogonu na Žitnjaku bez posla ostaje stotinjak radnika. Nekadašnji div s 4500 zaposlenih postaje tek veletrgovina.
Japanski vlasnik Kansai Helios seli proizvodnju u Sloveniju i Srbiju, a u zagrebačkom pogonu na Žitnjaku bez posla ostaje stotinjak radnika. Nekadašnji div s 4500 zaposlenih postaje tek veletrgovina.
Hrvatska industrijska baština ostaje bez još jednog giganta. Nakon više od stoljeća neprekidnog rada, kultna tvornica boja i lakova Chromos prestaje s proizvodnjom u Hrvatskoj. Odluku je donio japanski vlasnik, tvrtka Kansai Helios, objavivši kako će se proizvodni pogoni preseliti u Količevo u Sloveniji i Gornji Milanovac u Srbiji. U Zagrebu će opstati isključivo prodajna mreža, čime se zatvara jedno od najdugovječnijih poglavlja hrvatske kemijske industrije.
Kraj proizvodnje u domovini označava sumrak tradicije započete davne 1920. godine, tijekom koje je Chromos izrastao u najvećeg proizvođača boja, lakova, plastičnih masa i smola na prostoru bivše Jugoslavije. U svojim najslavnijim danima, sredinom 1980-ih, kombinat je zapošljavao oko 4500 radnika. Danas je ta slika drastično drugačija: u pogonu na Žitnjaku radi tek stotinjak ljudi koji će većinom ostati bez posla, dok Kansai Helios u Hrvatskoj zapošljava još šezdesetak djelatnika.
Priča o Chromosu počela je 1920. godine kada je veletrgovac Bernard Moster na Radničkoj cesti u Zagrebu otvorio malu radionicu za miješanje boja. Prvi pogon brojao je tridesetak radnika, a već u prvoj godini proizvedeno je oko 500 tona boja i lakova. Brzi rast omogućio je izgradnju glavne tvorničke zgrade 1923. godine, nakon čega se tvornički krug proširio na desetak zgrada.
Do 1940. godine broj zaposlenih popeo se na 162, a proizvodnja je premašila 1800 tona boja. Uz matičnu tvrtku, Chromos je nastavljač tradicije i istoimene samoborske tvornice grafičkih boja koju je 1923. osnovalo njemačko poduzeće Springer-Moller iz Leipziga. Samoborski pogon proizvodio je boju za rotacije kojom su tiskane sve novine u tadašnjoj Jugoslaviji, a krajem 1930-ih izgradili su i tvornicu u Zemunu.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1947. godine, zagrebačka Perunika (kako se tvornica kratko zvala) i samoborski Chromos spojeni su u jedinstveno poduzeće "Chromos, kemijska industrija Zagreb" s ukupno dvjestotinjak radnika. Osnivanje Istraživačkog instituta Chromos 1955. godine označilo je početak rada na sintezi polimera, a velikim udruživanjem 1964. nastao je Kemijski kombinat Chromos-Katran-Kutrilin, koji je postao vodeći proizvođač u bivšoj državi. U 1970-im godinama kombinat su dodatno ojačala poduzeća Labud iz Zagreba i Svjetlost iz slavonskih Lužana.
Vrhunac razvoja Chromos je dosegnuo krajem 1970-ih i tijekom 1980-ih. Godine 1979. u pogonima diljem Hrvatske radilo je oko 3900 ljudi, a godišnja proizvodnja dosegnula je 180 tisuća tona različitih kemijskih proizvoda koji su se izvozili u dvadesetak zemalja, ponajviše u tadašnji Sovjetski Savez. Samo nekoliko godina kasnije, s 4500 zaposlenih, Chromos je bio apsolutni lider u regiji, ispred slovenskog Heliosa i srpske Zorke iz Šapca.
Kao kruna tog razdoblja, 1989. godine na uglu Vukovarske i Heinzelove ulice podignut je poslovni toranj Chromos prema projektu arhitekata Marijana Turkulina i Petra Vovka. Neboder visok petnaest katova, odnosno šezdeset metara, smatra se posljednjim takvim zdanjem izgrađenim u Zagrebu prije Domovinskog rata. Danas u njemu urede ima nekoliko desetaka poduzeća s oko 600 zaposlenika, čuvajući uspomenu na nekadašnje glavno središte kombinata.
Privatizacija 1993. godine razbila je golemi kombinat na 16 samostalnih poduzeća. Četiri tvrtke su ubrzo propale, dok su ostale nastavile poslovati s različitim vlasnicima. Chromos Tvornica smola danas radi u sastavu Scott Bader grupe, samoborski Chromos d.d. proizvodi grafičke boje kao samostalna tvrtka, a nekadašnja Chromos Aroma posluje kao Ireks Aroma u Jastrebarskom. Poduzeća Chromos Argo, Katran, Kutrilin TPV, Komicro, Svjetlost i Hempel također su nastavila s radom.
Posebno kontroverzno poglavlje odnosi se na prodaju zemljišta. Predsjednik Upravnog odbora Chromos boje i lakovi d.d. od listopada 1995. do lipnja 1996. bio je general Hrvatske vojske Slobodan Praljak, kasniji haški osuđenik. Upravo je njegova tvrtka Oktavijan d.o.o. 1999. godine kupila 27.000 četvornih metara zemljišta za četiri milijuna i 400 tisuća njemačkih maraka. Državna revizija je 2003. utvrdila da je cijena bila znatno niža od procijenjene vrijednosti: "Navedena nekretnina je u postupku pretvorbe bila procijenjena u vrijednosti 5.198.383,- DEM, a trošak stjecanja dodatnih 1137 m2 iznosio je 1.102.039,- DEM, što je ukupno 6.300.422,- DEM. Navedena nekretnina je prodana za 1.900.422,- DEM manje u odnosu na procijenjenu vrijednost i trošak stjecanja dodatne površine."
Ključni zaokret dogodio se 2001. godine kada je Chromos boje i lakovi prodan slovenskom Heliosu iz Domžala, svom nekadašnjem glavnom konkurentu. Iako točan iznos transakcije nije poznat, medijske procjene govore da je vrijednost preostale imovine tada iznosila petnaest milijuna eura. Helios je preuzeo udjele malih dioničara te stekao vlasništvo nad pogonom, brendovima i patentima.
Šesnaest godina kasnije, 2017., austrijski vlasnici Ring International Holding prodali su Helios japanskoj korporaciji Kansai Paint za čak 572 milijuna eura. Sada je upravo Kansai Helios donio konačnu odluku o gašenju proizvodnje u Hrvatskoj.
"Chromos je brend s dubokom tradicijom i neprocjenjivim nasljeđem u Hrvatskoj, utemeljenim na desetljećima predanog rada naših zaposlenika", poručio je Goran Dolenec, direktor Chromos boje i lakovi d.d. i KANSAI HELIOS Croatia d.o.o., u objavi za medije. Ironično, poduzeće koje je prošlu poslovnu godinu završilo s dobiti, nakon 106 godina postaje ono od čega je i krenulo - veletrgovina.
