Čovječanstvo izgubilo desetke tisuća jezika, otkriva studija
Na povijesnom vrhuncu moglo je postojati i više od 75 tisuća jezika, dok ih danas govorimo tek oko 7.500, pokazalo je istraživanje Sveučilišta Yale.
Na povijesnom vrhuncu moglo je postojati i više od 75 tisuća jezika, dok ih danas govorimo tek oko 7.500, pokazalo je istraživanje Sveučilišta Yale.
Čovječanstvo danas govori oko 7.500 različitih jezika, pri čemu su engleski, mandarinski, hindski, španjolski, arapski i francuski među najraširenijima kada se ubrajaju i izvorni i strani govornici. No ta je brojka samo djelić jezične raznolikosti koja je nekoć postojala, pokazalo je novo istraživanje koje prenosi Azernews, pozivajući se na Reuters.
Istraživači su matematičkim modelima, uz pomoć antropologije, lingvistike i demografije, rekonstruirali povijest globalne jezične raznolikosti kroz otprilike 12 tisuća godina, od kraja posljednjeg ledenog doba, početka holocena. Njihovi nalazi upućuju na to da je broj jezika dosegnuo vrhunac između prvog tisućljeća prije Krista i prvog tisućljeća poslije Krista, kada je istodobno moglo biti govoreno od 30 tisuća do više od 75 tisuća jezika.
Od tada je jezična raznolikost dramatično opala. Znanstvenici veći dio tog smanjenja povezuju sa zamjenom manjih jezika dominantnijima, potaknutom širenjem starih carstava, a kasnije i europskim kolonijalizmom.
Claire Bowern, profesorica lingvistike i antropologije na Sveučilištu Yale i jedna od voditeljica studije, za Reuters je naglasila širu vrijednost jezika: "Jezici su mnogo više od komunikacijskih sustava. Oni čuvaju znanje, sjećanja i kulturna iskustva zajednica koje ih govore."
Istraživači ističu da jezici mogu pružiti i vrijedne tragove o prošlosti, primjerice o tome gdje su populacije živjele, što su jele i kako su razumjele svijet oko sebe.
Izravnih povijesnih zapisa o davnim jezicima iznimno je malo, pa istraživači nisu mogli jednostavno prebrojati jezike starih društava. Umjesto toga, razvili su simulacijske modele utemeljene na poznatim odnosima između jezika, populacija i društvenih struktura. Dodatno su analizirali podatke iz 171 postojećega lovačko-sakupljačkog društva u Africi, Južnoj Americi i Jugoistočnoj Aziji kako bi procijenili veličinu etnolingvističkih zajednica blizu početka holocena.
Prije otprilike 12 tisuća godina ljudske su populacije bile relativno malene i razasute, uglavnom u mobilnim lovačko-sakupljačkim skupinama. Poljoprivreda, stalna naselja i složenije društvene strukture još nisu bili široko rasprostranjeni. Istraživači procjenjuju da su te populacije govorile između 4.500 i 6.200 jezika. Kako su se broj ljudi i složenost društava povećavali, tako je rasla i jezična raznolikost, da bi na kraju dosegnula razinu daleko veću od one u suvremenome svijetu.
Razvoj jezičnih obitelji pratio je i nastanak pisma. Prvi pisani jezik pojavio se u Mezopotamiji tijekom četvrtog tisućljeća prije Krista, gdje je sumerski zabilježen klinopisom, a kasnije se pismo samostalno razvilo i u Egiptu, Kini i Mezoamerici.
Nalazi studije, objavljeni krajem srpnja 2026. godine, snažan su podsjetnik na gubitak kulturne baštine i na važnost očuvanja jezika koji su danas pred izumiranjem, tema koja jednako pogađa velike i male jezične zajednice diljem svijeta, uključujući i napore za očuvanje manjih jezika i dijalekata na europskom tlu.
