Dišete na usta? Osam savjeta za povratak na prirodno disanje
Disanje na usta povećava rizik od suhoće usta, problema sa zubima i poremećaja spavanja. Stručnjaci objašnjavaju zašto nastaje i kako se navika može promijeniti.
Disanje na usta povećava rizik od suhoće usta, problema sa zubima i poremećaja spavanja. Stručnjaci objašnjavaju zašto nastaje i kako se navika može promijeniti.
Disanje na nos prirodan je način opskrbe organizma kisikom, no mnogi ljudi s vremenom razviju naviku disanja na usta, a da toga nisu ni svjesni. Prema stručnjacima koje navodi portal Ordinacija.hr, nos zagrijava, filtrira i ovlažuje zrak prije nego što stigne do pluća, a kod disanja na usta taj zaštitni mehanizam izostaje. Istraživanja pokazuju da se pri disanju na usta izdahom izgubi oko 42 posto više vode nego pri disanju na nos, što može dovesti do suhoće usta, povećanog nakupljanja zubnog plaka i upale desni.
Prije nego što se krene s promjenom navike, važno je utvrditi zašto uopće dolazi do disanja na usta. Najčešći razlog jest začepljen nos uzrokovan alergijama, astmom ili čestim infekcijama dišnih putova. U takvim slučajevima mogu pomoći ispiranje nosa fiziološkom otopinom, protuupalni sprejevi, antihistaminici ili kratkotrajni dekongestivi. Međutim, ponekad se u pozadini nalaze anatomski problemi poput devijacije nosne pregrade, povećanih krajnika, bolesti sinusa ili skraćene podjezične vezice, koje zahtijevaju pregled otorinolaringologa ili drugog specijalista.
Kod mnogih ljudi disanje na usta s vremenom postane nesvjesna navika. Stručnjaci savjetuju postavljanje podsjetnika na mobitelu ili vizualnih podsjetnika na radnom stolu kako bi se nekoliko puta dnevno provjerio način disanja. Korisno je i jezik tijekom mirovanja držati priljubljen uz nepce, jer taj položaj prirodno potiče disanje kroz nos. Jednako je važno obratiti pažnju na držanje tijela, posebno kod dugotrajnog sjedenja za računalom, jer glava nagnuta prema naprijed može zategnuti mišiće vrata i otežati disanje kroz nos.
Redovita tjelesna aktivnost, bilo da je riječ o trčanju, brzom hodanju ili jogi, prirodno potiče dublje disanje kroz nos jer raste potreba za kisikom. Osim toga, vježbanje pomaže u smanjenju stresa, koji je još jedan čimbenik koji može promijeniti način disanja. Kada smo pod stresom, disanje postaje ubrzano i plitko, a mnogi tada nesvjesno prelaze na disanje na usta. Tehnike disanja iz joge, meditacije ili mindfulnessa mogu pomoći usporiti disanje i usvojiti pravilne obrasce. Ako je stres dugotrajan i značajno narušava svakodnevni život, preporučuje se potražiti stručnu pomoć.
Osobama s dugotrajnim problemima može koristiti miofunkcionalna terapija, skup vježbi kojima se jačaju mišići lica, jezika, usne šupljine i ždrijela. Takvu terapiju mogu provoditi stomatolozi, logopedi, stručnjaci za medicinu spavanja i miofunkcionalni terapeuti. Preporučeno trajanje vježbanja iznosi između 8 i 30 minuta dnevno, a terapija traje najmanje tri mjeseca ili prema preporuci liječnika. Primjeri vježbi uključuju naizmjenično disanje kroz nosnice i napuhavanje balona, pri čemu se svaka vježba ponavlja pet puta.
Disanje na usta tijekom spavanja posebno je zabrinjavajuće jer je povezano s većom učestalošću hrkanja i opstruktivne apneje u snu. Kada osoba spava otvorenih usta, jezik može zauzeti nepravilan položaj i djelomično zatvoriti dišne putove, što dovodi do prekida disanja i narušavanja kvalitete sna. Dugoročno, takav poremećaj može negativno utjecati na pamćenje, koncentraciju i raspoloženje te povećati rizik od kardiovaskularnih, neuroloških i metaboličkih bolesti. Stručnjaci savjetuju spavanje na boku, blago povišeno uzglavlje, redovito ispiranje nosa i uklanjanje alergena iz spavaće sobe. Ako simptomi poput glasnog hrkanja, jutarnjih glavobolja ili dnevne pospanosti potraju, liječnik može preporučiti polisomnografiju, pretragu spavanja koja je zlatni standard za dijagnosticiranje apneje u snu.
Disanje na usta vrlo je često kod djece, a najčešći uzroci su alergijski rinitis, povećani krajnici ili treći krajnik te sinusitis. Ako se problem ne prepozna i ne liječi, može utjecati na pravilan razvoj djeteta te uzrokovati uzu građu lica, visoko nepce, nepravilan zagriz i poteškoće s gutanjem i govorom. Stručnjaci preporučuju da svako dijete koje dulje vrijeme ima ovu naviku pregleda liječnik ili stomatolog kako bi se spriječile moguće dugoročne posljedice. Liječenje ovisi o uzroku, a kod alergijskog rinitisa liječnik može preporučiti intranazalne kortikosteroidne sprejeve i redovito ispiranje nosa fiziološkom otopinom. U svakom slučaju, ako ste zabrinuti zbog načina na koji vi ili vaše dijete dišete, konzultirajte svog liječnika opće prakse koji će vas po potrebi uputiti odgovarajućem specijalistu.
