Dječja psihijatrica upozorava: najčešća pogreška roditelja
Dr. Willough Jenkins ističe da roditelji često nesvjesno drže prodike umjesto da vode razgovor, a ključ je u jednostavnom savjetu: manje pričajte, više slušajte.
Dr. Willough Jenkins ističe da roditelji često nesvjesno drže prodike umjesto da vode razgovor, a ključ je u jednostavnom savjetu: manje pričajte, više slušajte.
Razgovor s tinejdžerom može se činiti kao hodanje po minskom polju. Roditelji često žele saznati što se događa u životu njihova djeteta, no upravo u toj želji čine jednu temeljnu pogrešku koja dovodi do zatvaranja, a ne zbližavanja. Na nju je putem TikToka upozorila dječja psihijatrica dr. Willough Jenkins, a njezin je savjet prenio HuffPost.
"Ako vi najviše pričate, vjerojatno ne razgovarate s tinejdžerom. To se zove prodika", izravna je bila Jenkins. Objasnila je da bi cilj svakog razgovora trebao biti da mlada osoba govori više od odrasle. "Tako ćete saznati što zapravo misle, a oni će shvatiti da ih doista slušate", dodala je.
Njezin je recept za početak komunikacije iznenađujuće jednostavan i sastoji se od tri koraka. "Započnite pitanjem. Zatim zastanite. I doista slušajte", savjetuje psihijatrica. Ta stanka, koliko god neugodna bila, ključna je jer tinejdžeru daje prostor da oblikuje svoje misli i odluči hoće li ih podijeliti.
Jenkins je u drugoj objavi proširila svoje viđenje uspješnog roditeljstva. Prema njezinu mišljenju, ono se ogleda u spremnosti da se više sluša nego što se drže lekcije. Uspješni roditelji ostaju smireni kad iskrsnu problemi, znaju priznati i ispraviti vlastite greške te postavljaju granice s ljubavlju, a ne strahom.
Stručnjaci okupljeni za HuffPost slažu se da je stvaranje sigurnog okruženja bez pritiska presudno, osobito kad tinejdžer prolazi kroz teško razdoblje. Preporučuju da razgovor započne otvorenim i nenametljivim pitanjima poput "Kako si u posljednje vrijeme?" ili "Kako se osjećaš kada je riječ o školi, prijateljima ili općenito životu?".
Terapeutkinja Lauren Young upozorava roditelje na još jednu zamku: potrebu da odmah ponude rješenje. Umjesto toga, trebali bi pokazati da razumiju kako se tinejdžer osjeća i zahvaliti mu što se povjerio. Na taj način mlada osoba dobiva potvrdu da se na roditelja može osloniti.
Psihoterapeutkinja Debbie Keenan podsjeća da otvaranje ne mora biti trenutno. "Ponekad cilj nije da se tinejdžer odmah otvori, nego da ga podsjetite da nije sam, da su njegovi osjećaji opravdani i da ste vi pouzdana osoba u njegovu životu", objasnila je. Upozorava i da se povjerenje ne gradi preko noći, već u svakodnevnim, tihim trenucima. "Povjerenje se gradi u tihim, svakodnevnim trenucima, često više nego u velikim razgovorima", zaključila je Keenan.
