Dobila 8.090 eura zbog CHF kredita, ali sud sve poništio
Županijski sud u Šibeniku preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev korisnice kredita u švicarskim francima, uz obrazloženje da je konverzija iz 2015. već pokrila preplatu.
Županijski sud u Šibeniku preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev korisnice kredita u švicarskim francima, uz obrazloženje da je konverzija iz 2015. već pokrila preplatu.
Novi sudski epilog dobila je borba korisnika kredita u švicarskim francima koji traže povrat preplaćenog novca. U sporu protiv Privredne banke Zagreb, prvostupanjski sud dosudio je korisnici 8.090,42 eura, no Županijski sud u Šibeniku tu je odluku pravomoćno preinačio i u cijelosti odbio njezin tužbeni zahtjev.
Ključni element koji je preokrenuo slučaj bio je Dodatak ugovoru iz 2015. godine, kojim je sporni kredit konvertiran iz švicarskih franaka u eure.
Korisnica je 2005. godine s bankom ugovorila stambeni kredit od 83.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 20 godina. Ugovor je sadržavao promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak, zbog čega su joj anuiteti s vremenom rasli.
Nakon što je u kolektivnom sporu utvrđeno da su takve ugovorne odredbe bile nepoštene i ništetne, korisnica je zatražila povrat preplaćenog novca. Prema financijskom vještačenju, razlika uzrokovana promjenom kamatne stope bila je 1.071 euro, dok je razlika zbog promjene tečaja dosegnula 6.945 eura. Ukupno preplaćeni anuiteti iznosili su 8.015,50 eura.
Prvostupanjski sud prihvatio je gotovo cijeli zahtjev i banci naložio isplatu 8.090,42 eura, uključujući i dospjele kamate.
Privredna banka Zagreb uložila je žalbu, tvrdeći da bi isplata značila dvostruko obeštećenje. Naime, prilikom konverzije kredita u eure 2015. godine već je bila uračunata utvrđena preplata. Prema Dodatku ugovoru, preostala glavnica nakon konverzije iznosila je 33.660 eura.
Drugostupanjski sud prihvatio je ovu argumentaciju. U odluci se ističe da su korisnica i banka tijekom konverzije, koja je provedena na temelju posebnog zakona iz 2015. godine, ponovno dogovorile svoje odnose, promijenjena je valuta kredita, kamatna stopa i utvrđen je preostali iznos glavnice. Sud je utvrdio da nakon potpisivanja takvog Dodatka korisnica više nema mogućnost tražiti povrat glavnice koja je već bila uključena u obračun konverzije.
Sud je ipak naveo zanimljivu pravnu nijansu: potrošač i nakon konverzije može imati pravo na zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose koji su bili uračunati prilikom konverzije. Ipak, u ovom slučaju takve kamate nisu bile dio tužbenog zahtjeva, pa je konačni rezultat bio nepovoljan za korisnicu.
Istodobno, odbijena je i njezina žalba kojom je tražila dodatnih 2.371,25 eura na ime razlike glavnice nastale konverzijom. Unatoč tome što je banka dobila spor, sud nije naložio korisnici da plati troškove postupka. Kao obrazloženje navedeno je da je ona djelovala kao potrošač i slabija ugovorna strana te da u vrijeme pokretanja postupka sudska praksa o tom pitanju nije bila ujednačena.
Presuda je zatvorila ovaj konkretni spor, ali njezino obrazloženje još jednom pokazuje složenost sudskih obračuna posljedica starih CHF kredita, osobito kada je kredit prošao zakonsku konverziju.