Dokle ćemo šutke amnestirati krvnike?
Dok se državni vrh priprema za obljetnicu Oluje, kolumnist portala Cronika.hr Mladen Pavković oštro kritizira selektivnu pravdu i nekažnjene ratne zločine.
Dok se državni vrh priprema za obljetnicu Oluje, kolumnist portala Cronika.hr Mladen Pavković oštro kritizira selektivnu pravdu i nekažnjene ratne zločine.
Hrvatska se priprema za obilježavanje obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja. Ministar Tomo Medved jučer je u Hrvatskoj Dubici otkrio spomenik braniteljima i poručio kako se Hrvatska nikada neće ispričavati za tu operaciju, naglasivši da je Oluja bila besprijekorno provedena vojno-redarstvena operacija koja je, nakon svih neuspjelih pokušaja mirnog rješenja, bila jedini način oslobađanja okupiranih područja Hrvatske. Istovremeno, uoči 5. kolovoza 2026. javljaju se i drugačiji tonovi.
Kolumnist Mladen Pavković u svojoj kolumni objavljenoj na portalu Cronika.hr postavlja neugodna pitanja o odnosu države prema ratnim zločinima. "Dok političke elite parazitiraju na žrtvama radi skupljanja jeftinih bodova, stvarni ubojice i nalogodavci desetljećima uživaju u slobodi. Kakvu to poruku država šalje vlastitom narodu? Poruku da se brutalni zločin na ovim prostorima itekako isplati", napisao je Pavković.
On smatra kako se iz godine u godinu ponavlja ista slika: državni vrh i političke elite polažu vijence i drže govore, dok se ključno pitanje sustavno marginalizira. S govornica se, tvrdi, ponavljaju isprazne fraze poput "naši heroji žive dokle ih se sjećamo" i "okupljamo se da se ovo zlo nikada ne ponovi".
Pavković posebno ističe sramotnu bilancu procesuiranja zločina počinjenih nakon Oluje. Dok su hrvatski generali godinama branili čast Domovinskog rata pred međunarodnim tribunalima, domaće institucije zakazale su na najvažnijem ispitu. Broj stvarno kažnjenih agresorskih zločinaca za stotine ubijenih civila i popaljena sela porazno je beznačajan.
Kao primjer potpune nekažnjivosti navodi događaje iz 1945. godine. Partizanski odredi i komunistički režim tada su, nakon završetka Drugog svjetskog rata, bez suđenja likvidirali stotine tisuća nevinih ljudi. "Sramotna je činjenica da u više od tri desetljeća samostalne Hrvatske niti jedan jedini komunistički egzekutor ili nalogodavac nije sjeo na optuženičku klupu", naglašava Pavković, okrivljujući za to političke elite koje su svjesno opstruirale lustraciju i suđenja.
Isti obrazac nesposobnosti i nedostatka političke volje vidi se i na drugim stratištima. Podsjeća na 18. studenoga 1991. i masakr u Škabrnji, gdje su ljudi ubijani na pragovima svojih kuća, a neprijateljski tenkovi gazili sve pred sobom. Ključni nalogodavci i neposredni izvršitelji uglavnom su ostali izvan dosega zakona.
Pavković posebno kritizira stalne odgovore državnog aparata kako je neki ratni zločinac "nedostupan hrvatskom pravosuđu", dok ubojice slobodno šetaju susjednim državama. Obitelji nestalih tri desetljeća mole za informacije o grobovima svojih najmilijih, a oni koji znaju gdje su ne snose nikakve pravne posljedice.
"Pravda koja kasni trideset ili sedamdeset godina nije pravda, to je njezina javna egzekucija", poručuje Pavković.
Zaključuje kako država gubi moralni legitimitet kada dopusti da ubojice nevinih prođu bez kazne. Političke elite moraju prestati koristiti grobove kao kulise za vlastitu promociju i pokrenuti institucije. U protivnom, svaka upaljena svijeća i položeni vijenac ostat će tek spomenik vlastitom licemjerju.
