Dubrovčani u Oluji: plaća im je bila puna voća
Pero Sekondo i Luka Rilović, pripadnici Vojne policije iz Konavala, prekidaju mit i otkrivaju dosad manje poznate detalje o ulasku u Knin i danima nakon oslobođenja.
Pero Sekondo i Luka Rilović, pripadnici Vojne policije iz Konavala, prekidaju mit i otkrivaju dosad manje poznate detalje o ulasku u Knin i danima nakon oslobođenja.
Točno 31 godinu nakon početka vojno-redarstvene akcije 'Oluja', dvojica Konavljana, Pero Sekondo i Luka Rilović, odlučila su progovoriti o svojoj ulozi u oslobađanju Knina. Njihovo svjedočanstvo razbija uvriježeno mišljenje da u toj ključnoj operaciji nije bilo pripadnika s dubrovačkog područja. "Uvriježeno je mišljenje da u 'Oluji' nije bio nitko s dubrovačkog područja. A bili su pripadnici Specijalne policije Grof i mi, te nekoliko ročnika", ističe Pero Sekondo, narednik i umirovljeni djelatnik vojske.
Sve je počelo 3. kolovoza 1995. godine, kada su po zapovijedi satnika Kralja stigli u Split. "U prvom momentu nismo znali ni kamo idemo ni što se događa", prisjećaju se Sekondo i Rilović. Luka Rilović, nadnarednik i zapovjednik desetine satnije Vojne policije Dubrovnik, otkriva kako je akcija bila stroga tajna: "Nitko nije spominjao akciju 'Oluja', to je bila tajna." Nakon što su u Splitu zadužili dodatno naoružanje, ukrcali su se u autobus i krenuli putem preko Trilja, Sinja i Livna do Lištana, gdje je bilo zapovjedništvo s generalima Ademijem i Gotovinom.
Ključni trenutak uslijedio je 5. kolovoza 1995. u 10 sati ujutro. "Postrojavamo se i primamo direktnu zapovijed od ministra Šuška o našim konkretnim zadaćama u akciji 'Oluja'", govori Sekondo. Njihov primarni zadatak bio je jasan: osigurati grad, spriječiti nerede i sačuvati materijale iz neprijateljskog zapovjedništva.
Dolazak u Knin u poslijepodnevnim satima 5. kolovoza Rilović opisuje riječima: "Izgledao je katastrofalno. Grozne slike... Zatekli smo dosta ljudi njihovih." Unatoč tome, zatekli su i prizor koji je svjedočio o potpunom iznenađenju neprijatelja. "Nisu očekivali da ćemo uspjeti u akciji, plaća im je bila puna voća i povrća, to im je bio dan kao i svaki drugi", kažu Sekondo i Rilović.
U zapovjedništvu koje su osiguravali, na stolu ih je dočekala boca Ballantinesa i poruka: 'Ujo, dobili ste prvo poluvrijeme, igrat ćemo drugo'. Sekondo, koji je na punktu bio s Josipom Burićem, prisjeća se i da su neprijateljski vojnici u očaju pokušavali pronaći spas u UNPROFOR-ovom kampu: "Vidjeli su da ne mogu više ništa i htjeli su se ubaciti u UNPROFOR-ov kamp. Ali mi smo se lukavo obukli u civile i čekali."
Dani nakon oslobođenja bili su obilježeni teškim uvjetima i stalnom opasnošću. "Nikad neću zaboraviti vrućinu i žeđ. Ljeto, žega, na nama prašina od kamiona koji su prolazili, a nemaš se iz čega napiti vode", govori Rilović. Uz fizičku iscrpljenost, tu je bila i briga za obitelj. U Kninu su proveli 18 dana bez ikakve komunikacije s domom. "Nisu znali jesmo li živi", prisjeća se Rilović.
Njihove zadaće uključivale su i privođenje zaostalih neprijateljskih vojnika. "Privedeno je 40-tak njihovih vojnika", otkriva Rilović. Bilo je i opasnih incidenata. "Jednom su dvojica njihovih u civilu išla prema našima i išli su baciti bombu na njih, ali im je bomba ispala i ozlijedila njih, pa smo ih priveli", dodaje. Unatoč napetosti, ističe da nitko od lokalnog stanovništva, većinom staraca, nije bio maltretiran.
Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman stigao je u Knin 6. kolovoza 1995., a na njegovu osiguranju bili su i Pero Sekondo i Luka Rilović. Pero Sekondo ističe kako je sve dobro dokumentirano: "Zapovjednik koji nas je tada vodio, satnik Boško Đolić, bio je krunski svjedok generalu Gotovini u Haagu. Svjedočio je o ulozi Vojne policije u akciji 'Oluja'." Njihova postrojba, 5. satnija pod zapovjedništvom 72. bojne Vojne policije, nije djelovala samo u 'Oluji', već i na drugim ratištima poput Livanjskog polja, Hercegovine i Stoca.
Danas, obojica u mirovini (Sekondo od 2017., Rilović od 2024.), s osmijehom se prisjećaju i anegdote s povratka kući kada ih je, okićene trofejima srpske vojske, jedan stariji vozač zamijenio za četničku vojsku. "Jadni je čovjek pomislio da nas je okupirala četnička vojska", smiju se. Svoja sjećanja rado dijele, posebno legendarnu fotografiju s tablom 'Knin', jer kako kaže Rilović: "O ovim događajima pričaju i oni koji nigdje nisu bili pa je red da i mi nešto rečemo."
