Dva lica Oluje: Knin slavi pobjedu
Dok se u Hrvatskoj obilježava 31. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja, Srbija i Republika Srpska i ove godine održavaju komemoracije, koristeći potpuno suprotan narativ.
Dok se u Hrvatskoj obilježava 31. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja, Srbija i Republika Srpska i ove godine održavaju komemoracije, koristeći potpuno suprotan narativ.
Hrvatska je 5. kolovoza 2026. obilježila Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, uz središnju svečanost u Kninu kojom se prisjetila 31. godišnjice operacije Oluja. No ovogodišnje obilježavanje zasjenile su unutarnje političke tenzije, prije svega neslaganje između Vlade Republike Hrvatske i Ureda predsjednika. Povod je odluka predsjednika da hrvatskim vojnicima zabrani sudjelovanje na vojnoj paradi u Parizu, zbog čega je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, koji je tu zapovijed proveo, izgubio povjerenje Vlade.
Paralelno s državnim svečanostima, u Zagrebu se rasplamsala polemika oko isticanja državnih simbola. Vladajući HDZ optužio je gradonačelnika Tomislava Tomaševića iz pokreta Možemo! da glavni zagrebački trg na Dan pobjede nije bio ukrašen niti jednom hrvatskom zastavom. Iz Možemo! su ovu tvrdnju ubrzo demantirali, no incident je dodatno naglasio podijeljenost političke scene i u danima koji bi trebali biti posvećeni nacionalnom jedinstvu.
Dok se u Hrvatskoj slavila pobjeda, Srbija i entitet Republika Srpska u BiH organizirali su "Dan sjećanja na stradale i prognane Srbe". Središnja komemoracija održana je dan ranije, 4. kolovoza 2026., u Mrkonjić Gradu. Srpski mediji i dalje koriste radikalno drugačiju terminologiju, opisujući Oluju kao "najveći zločin etničkog čišćenja poslije Drugog svjetskog rata". U svojim izvještajima navode da je u samo 48 sati područje bivše Republike Srpske Krajine "etnički očišćeno".
Centar "Veritas" iznosi podatke, koje hrvatska strana osporava, o oko 2.000 ubijenih ili nestalih Srba i više od 220.000 prognanih, nazivajući to, prema pisanju DW-a, najvećim egzodusom civilnog stanovništva u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Narativu se pridružilo i Rusko veleposlanstvo u Beogradu, ocijenivši da je Oluja postala "jedna od najtragičnijih stranica novije povijesti Balkana", uz tvrdnje da posebnu odgovornost za to snose NATO i EU.
U moru suprotstavljenih narativa, hrvatski analitičar Davor Đenero iznio je stav da i Hrvatska i BiH griješe jer godišnje obilježavanje Oluje ne inzistira dovoljno na širem kontekstu operacije. Naglasio je posebnu važnost Splitske deklaracije, koju su 22. srpnja 1995. potpisali Franjo Tuđman, hrvatski predsjednik, i Alija Izetbegović, predsjednik BiH. Taj dokument omogućio je Oružanim snagama RH da se koriste teritorijem BiH za zajedničku borbu protiv vojske Republike Srpske.
Dio izvještaja iz BiH povezuje Oluju s kasnijom operacijom "Maestral", tvrdeći da su hrvatske i bošnjačke snage tom prilikom ubile dodatnih 655 i prognale oko 125.000 srpskih stanovnika, čime se dodatno produbljuje jaz u različitim sjećanjima na ratne događaje s kraja devedesetih.
