Agencija EU-a slučaj opasnog otpada opisala je kao djelovanje organizirane prekogranične mreže koja je koristila legalne tvrtke i lažnu dokumentaciju, a ne kao lokalno ilegalno odlagalište.
Europol je još u veljači 2025. objavio priopćenje o hrvatskom slučaju opasnog otpada koje bitno mijenja perspektivu na aferu. Europska agencija za suradnju tijela za provedbu zakona nije incident tretirala kao lokalno nelegalno odlagalište niti kao izolirani slučaj jedne firme, već kao aktivnost međunarodne kriminalne mreže specijalizirane za ekološki kriminal.
Prema Europolu, 13 osoba uhićeno je 13. veljače 2025. godine. Dvojica glavnih osumnjičenika iz Hrvatske dobila su od agencije oznaku high-value targets, što znači mete visoke vrijednosti. Postoji sumnja da su oni koordinirali nelegalni uvoz opasnog otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke na teritorij Hrvatske.
Prema tadašnjim istražnim podacima, najmanje 35.000 tona otpada bilo je zakopano ili odloženo na minimalno tri različite lokacije. Ukupna procijenjena nezakonita dobit iznosila je najmanje četiri milijuna eura. U kontekstu afere spominje se i Gospić kao jedna od lokacija gdje je otpad zakopan.
Istraga USKOK-a, koja je u tijeku, dodatno je rasvijetlila razmjere i metode. Kako piše Index, istražitelji su utvrdili da su osumnjičeni unaprijed znali za dolazak inspekcije te su pokušavali prikriti otpad na lokaciji bivšeg industrijskog kompleksa PPK Velebit u Gospiću. Radnici su početkom travnja 2024. intenzivno premještali otpad uoči najavljenog nadzora. U presretnutim razgovorima spominjali su da inspekcija dolazi za dva tjedna, a po nalogu Josipa Šinceka otpad je premještan u dublju jamu te prekrivan šoderom i zemljom. Jedan od vozača je u telefonskom razgovoru rekao da već treći dan vozi mljevenu plastiku po krugu, koju drugi radnici razgrću i prekrivaju, te da se na lokaciji nalazi oko 100 tisuća tona plastike. "Da dođe inspekcija, kakva bi to bila kazna, jebali bi ježa", navodno je komentirao vozač. Nakon što je na graničnom prijelazu Pasjak zaustavljen kamion koji je iz Italije prevozio opasan otpad, Šincek je organizirao kopanje veće jame za premještanje ranije dovezenog otpada.
Najvažniji dio Europolova priopćenja nije količina otpada, nego način na koji je mreža funkcionirala. Agencija tvrdi da je mreža koristila infrastrukturu legitimnih poduzeća za svoje aktivnosti. Za transport i odlaganje angažirane su legalne tvrtke iz Italije, prijevoznici te druge legitimne kompanije u Italiji i Hrvatskoj.
U dokumentima je otpad lažno označavan kao plastični otpad namijenjen recikliranju, no laboratorijski testovi su utvrdili da je pravno klasificiran kao opasan otpad. Hrvatske vlasti su također sumnjale da je mreža nelegalno zakapala medicinski otpad koji potječe od hrvatskih poduzeća.
Afera ne obuhvaća samo Gospić. Istraga USKOK-a odnosi se i na najmanje još tri lokacije – u Varaždinu, Benkovačkom Selu i Senju. Prema dosad objavljenim informacijama, istražitelji smatraju da je riječ o dobro organiziranom i profitabilnom sustavu ilegalnog gospodarenja otpadom u koji je bio uključen niz tvrtki i osoba iz Hrvatske, Slovenije i Italije. U središtu operacije nalazi se varaždinska tvrtka.
Europol opisuje cijeli lanac: proizvođače ili vlasnike otpada, posrednike, legalne tvrtke, prijevoznike, dokumentaciju, prekogranični transport i konačno ilegalno odlaganje. Upravo takav obrazac je karakterističan za organizirani kriminal u sektoru otpada.
U svojoj opsežnoj procjeni ekološkog kriminala, agencija je istaknula da većina takvih shema uključuje element organiziranog kriminala, često prikrivenog iza potpuno legalnih poslovnih struktura. Kriminalci se koriste tvrtkama za upravljanje otpadom, prijevoznicima i drugim legalnim subjektima, a među glavnim metodama spominju se dokumentacijske prijevare, iskorištavanje razlika u propisima među zemljama te korupcija.
Europol upozorava da kriminalne mreže sve češće prebacuju otpad iz zapadne Europe prema srednjoj i istočnoj Europi, upravo zato što ilegalno zbrinjavanje može donijeti veliku zaradu, dok su rizik otkrivanja i kazne često relativno niski.
Zanimljivo je da se taj Europolov okvir vrlo rijetko spominje u hrvatskoj javnoj raspravi. Rasprava se uglavnom fokusira na pojedinačna imena i lokacije, dok se znatno manje pažnje posvećuje prekograničnoj kriminalnoj mreži, legalnim tvrtkama koje su služile kao infrastruktura, lažnoj dokumentaciji i desecima tisuća tona otpada koji su iz više zemalja dospjeli u Hrvatsku.
Dodatnu težinu problemu daje činjenica da Hrvatska nema kapaciteta za sanaciju otpada iz Gospića. Premijer je potvrdio kako ne postoji odgovarajuća lokacija ni postrojenje za obradu takve vrste otpada te je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kontaktirao 70-ak tvrtki diljem Europe kako bi pronašao rješenje. Najveći problem predstavlja oko 32 tisuće tona otpada zakopanog na prostoru nekadašnjeg PKK Velebit koji bi mogao predstavljati značajnu opasnost po okoliš i zdravlje ljudi. Ovaj slučaj jasno ukazuje na potrebu za boljim i transparentnijim sustavom gospodarenja otpadom, a Hrvatska se našla na dnu poretka EU prema Indeksu okolišne učinkovitosti (EPI).
Ako je Europolov opis točan, onda se pitanje ne svodi samo na to tko je zakopao otpad u Gospiću ili na drugim mjestima. Ključno je pitanje tko je proizvodio taj otpad, tko ga je preuzimao, tko ga je prodavao ili plaćao njegovo zbrinjavanje, koje su ga tvrtke prevozile, tko je izdavao dokumentaciju i kako je takav međunarodni lanac mogao godinama funkcionirati unutar legalnog poslovnog sustava.
