Dokumentarni film 'Braća po oružju' donosi potresne, dosad neispričane priče o više od deset tisuća građana srpske nacionalnosti koji su stali u obranu Hrvatske. Film je od 5. kolovoza dostupan na YouTube kanalu Večernjeg lista.
Procjenjuje se da je više od deset tisuća građana Hrvatske srpske nacionalnosti sudjelovalo u obrani zemlje od velikosrpske agresije. Njihove su priče, međutim, uglavnom ostale prešućene. Dokumentarni film "Braća po oružju", koji potpisuju redatelj Goran Maršalek i scenaristica Tanja Belobrajdić, i sama vukovarska braniteljica, ispravlja tu nepravdu donoseći autentične ispovijesti o domoljublju i golemim odricanjima.
Film je svečanu premijeru imao u siječnju 2026. u dupkom punom kinu Forum u Zagrebu, gdje je publika heroine i heroje filma pozdravila dugotrajnim ovacijama. Od 5. kolovoza 2026. bit će dostupan za gledanje na YouTube kanalu Večernjeg lista.
Okosnicu filma čine životni i ratni putevi četvorice branitelja čije su sudbine duboko potresne. Rankan Čučković, hrvatski ratni vojni invalid teško ranjen u Oluji, svoj je stav sažeo jednostavno: "Da sam u Sloveniji, branio bih Sloveniju, da sam u Kini, branio bih Kinu. Ja sam ostao u Hrvatskoj i branim svoju Hrvatsku."
Tu je i Željko Ilić Šeki iz Vukovara, hrvatski ratni vojni invalid i logoraš srpskih koncentracijskih logora, čije su roditelje na kućnom pragu ubile granate JNA. Baltić Željko, podoficir iz Šibenika koji je služio u bivšoj JNA, proveo je tajnu misiju koja je bila ključna, uspio je sačuvati i predati Hrvatskoj vojsci artiljerijsku jedinicu koja je bila od vitalnog značaja za zaštitu grada. Priču zaokružuje Damir Ralić, profesor lingvistike i filozofije iz zagrebačke Dubrave, čija borba s kroničnim PTSP-om i danas svjedoči o dubokim ožiljcima rata.
Posebno potresna je priča Željka Ilića Šekija koju je scenaristica Belobrajdić čula od pokojnog Danijela Rehaka, predsjednika Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora. Rehak je s Ilićem proveo mjesece u samici i svjedočio njegovu mučenju.
"Taj dečko je bio poseban. Kad god su ga pitali tko mu je ubio roditelje, odgovarao je: 'Vi!' Udarali su ga u prsa i stalno ponavljali pitanje, a on je i dalje, dok su mu prsa već bila plava, pa crna od udaraca, tvrdoglavo odgovarao: 'Vi! Vi!', iako je bio svjestan kako njegov život doslovno ne vrijedi ništa i kako svaki, pa i najmanji otpor vodi u smrt", ispričao je Rehak.
Film ne zaboravlja ni druge heroje. Goran Delić, dvadesetogodišnji Srbin iz zagrebačkih Gajnica, promijenio je ime u Harllan Von Bassinger. Vojnici iz Tigrova s poštovanjem spominju tog mladića, za kojeg su četnici vjerovali da je strani plaćenik, a on je do posljednjeg trenutka čuvao Vukovar. Njegovi ostaci nisu pronađeni ni danas.
Također je dirljiva priča Vida Ivanića, člana HOS-a iz Zagreba, koji je u Vukovar krenuo s prijateljima Ilijom Ačkarom, koji je bio katolik, i Ohranom Merićem, koji je bio musliman. Svi su imali isti cilj, obraniti Hrvatsku. Nakon što su bili zarobljeni i prošli kroz logor, samo se Ilija vratio kući.
Autorska ekipa ističe kako nije bilo lako pronaći sugovornike. Mnogi branitelji srpske nacionalnosti i danas su opterećeni teškim traumama i ne žele se javno izjašnjavati. Producent filma Dražen Hrženjak naveo je primjer zagrebačkog branitelja koji je odustao nakon razgovora s obitelji zbog straha od stigme.
Hrženjak naglašava kako primarna ideja filma nije pomirenje, već istina: "Pomirenje je kompleksna tvorba koja u sebi prvo mora jasno definirati tko je agresor, a tko žrtva. Potom agresor treba proći katarzu i zatražiti oprost, a žrtva u duhu milosti oprostiti. Kada se to dogodi, ostvarit će se i istinsko pomirenje."
"No, ideja ovog filma je istina, koja glasi: biti Srbin ne znači biti neprijatelj Hrvatske, no biti zagovornik velikosrpske ideje automatski znači biti neprijatelj. Tijekom Domovinskog rata u redovima hrvatskih postrojbi borili su se hrvatski građani srpske nacionalnosti i oni su naši prijatelji i naša braća po oružju. To filmom želimo jasno razlučiti i poručiti", poručuje Hrženjak.
"Često su prešućivani i iznevjereni, a zaslužili su naše beskrajno poštovanje", zaključuje producent filma koji nakon trideset godina šutnje daje glas ljudima vođenim premisom "ni krv, ni nacija, nego domovina".
