General JNA u istražnom zatvoru 11 godina i 21 dan
Odvjetnik Željko Ostoja uložio je žalbu na beskonačno produljivanje istražnog zatvora za generala Borislava Đukića, osuđenog za ratne zločine na šibenskom području i miniranje brane Peruća.
Odvjetnik Željko Ostoja uložio je žalbu na beskonačno produljivanje istražnog zatvora za generala Borislava Đukića, osuđenog za ratne zločine na šibenskom području i miniranje brane Peruća.
Nakon što je Županijski sud u Splitu prije desetak dana donio presudu kojom je sedmoricu pripadnika JNA i paravojnih postrojbi SAO Krajine osudio na ukupno 94 godine zatvora, stigla je pravna reakcija obrane. No, ona se za sada ne odnosi na samu kaznu od 16 godina zatvora izrečenu prvookrivljenom generalu JNA Borislavu Đukiću, već na uvjete u kojima se nalazi već više od jednog desetljeća.
Branitelj generala Đukića, odvjetnik Željko Ostoja, podnio je žalbu dugu četiri stranice u kojoj se fokusira na činjenicu da se njegov klijent iza rešetaka nalazi neprekidno od 18. srpnja 2015. godine. Točnije, radi se o 11 godina i 21 dan provedenih u istražnom zatvoru u Bilicama bez pravomoćne presude. Ostoja je u svom podnesku jasan: takvo postupanje "nije utemeljeno na zakonu te predstavlja najgrublje kršenje temeljnog optuženikovog ljudskog prava".
Odvjetnik posebno upire prstom u praksu prebacivanja pravne osnove za boravak u zatvoru iz jednog postupka u drugi. Naime, osim presude za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, Đukić je 19. ožujka 2024. godine osuđen i na deset godina zatvora zbog miniranja brane Peruća. U tom drugom predmetu, ističe Ostoja, već je prošlo više od dvije godine, a o žalbama još uvijek nije odlučeno.
"U tom predmetu još nije odlučeno o žalbama niti na presudu niti na odluku o produljenju istražnog zatvora, iako je prošlo više od dvije godine!"
Ključni prigovor obrane leži u načinu na koji se, prema njihovom mišljenju, zaobilaze zakonska ograničenja trajanja istražnog zatvora. Iako se formalno ukine u jednom postupku, istog dana biva određen u drugom, a optuženik cijelo vrijeme fizički ostaje u istoj ćeliji, bez ijednog dana provedenog na slobodi.
Ostoja u žalbi upozorava na opasnost takve prakse: "Ako bi se prihvatilo da je dovoljno formalno ukinuti istražni zatvor u jednom postupku i istog ga dana odrediti u drugom kako bi se rokovi mogli početi računati ispočetka, zakonska ograničenja istražnog zatvora izgubila bi svoju svrhu, a zaštita prava na osobnu slobodu postala bi iluzorna."
Podsjetimo, presuda splitskog suda odnosi se na ratne zločine počinjene između 1991. i 1995. godine, za koje je utvrđeno da su počinjeni direktnim zapovijedanjem ili propustom u zapovjednoj odgovornosti. U nekoliko odvojenih slučajeva na području oko Drniša i prema Šibeniku ubijeno je najmanje 118 civila hrvatske nacionalnosti, silovano je pet žena, a brojne su obitelji opljačkane i protjerane s područja šibenskog zaleđa.
Odvjetnik Ostoja smatra da je njegov branjenik, s obzirom na duljinu boravka u istražnom zatvoru bez pravomoćne presude, postao apsolutni rekorder u svjetskim razmjerima.
