General Šundov: Borbe prsa o prsa i gubitak prijatelja
Jedan od utemeljitelja 4. gardijske brigade u velikom intervjuu otkriva dramatične detalje stvaranja Hrvatske vojske, tajnih priprema za obranu Splita i ključnih operacija Domovinskog rata.
Jedan od utemeljitelja 4. gardijske brigade u velikom intervjuu otkriva dramatične detalje stvaranja Hrvatske vojske, tajnih priprema za obranu Splita i ključnih operacija Domovinskog rata.
General zbora u mirovini Mirko Šundov, jedan od ključnih ljudi koji su od samih početaka stvarali Hrvatsku vojsku, dao je iskren i iscrpan intervju za Dalmaciju Danas povodom obljetnice Oluje. U njemu se prisjetio dramatičnih dana osnivanja legendarne 4. gardijske brigade, borbi prsa o prsa u operaciji "Maslenica" i osobnih tragedija koje su obilježile njegov ratni put.
Šundov je bio među utemeljiteljima 4. gardijske brigade, njezin ratni zapovjednik, a profesionalni vojnički put zaključio je kao načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. U razgovoru je detaljno opisao kako su pripreme za obranu počele još u tajnosti 1990. godine, u suradnji s tadašnjim sekretarom za narodnu obranu Mladenom Bujasom i Policijskom upravom Split.
Počeci su bili sve samo ne laki. "Imali smo velik broj dragovoljaca kojima je brigada popunjavana, ali nije bilo dovoljno opreme i naoružanja", prisjetio se general. Prvi gardisti bili su dragovoljci iz Dalmacije i Bosne i Hercegovine. Prve ozbiljnije aktivnosti uslijedile su kada se pojavila opasnost da JNA preuzme Zračnu luku Split, što je u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova spriječeno. Ubrzo su uslijedila prva borbena iskustva na području Kruševa, Drniša, Kijeva, Vrlike i Sinja, koja su, kako kaže, kalila brigadu i razvijala moral i odlučnost za obranu domovine.
Posebno je istaknuo obranu Zadra i doline Neretve. "Kada je brigada raspoređena u zaleđu Metkovića i Neuma, s ciljem zaustavljanja neprijatelja i sprečavanja da ovlada desnom obalom Neretve, pokazala je odlučnost i hrabrost svojih ljudi, umijeće zapovijedanja i istinski borbeni duh", naglasio je.
General Šundov se posebno dotaknuo operacije "Maslenica", koju opisuje kao jednu od najtežih i najsloženijih za 4. gardijsku brigadu, koja je bila nositelj borbenih djelovanja. "Vodile su se borbe prsa o prsa", otkrio je, dodajući kako se neprijatelj uspio reorganizirati i ojačati dragovoljačkim postrojbama, među kojima su bili i takozvani "Vukovi s Vučjaka". Unatoč svim poteškoćama i činjenici da postrojbe još nisu bile dovoljno uigrane, operacija je polučila uspjeh i pokazala sposobnost Hrvatske vojske za najsloženije zadaće.
Na pitanje o najtežim osobnim trenucima u ratu, general je odgovorio bez zadrške. Bilo je mnogo teških trenutaka, ali najteže mu je padalo kada su ginuli prijatelji s kojima je odrastao, išao u školu i družio se. Posebno emotivno govorio je o mladim vojnicima koji nisu ostavili potomstvo, te o danima kada se održavalo nekoliko sprovoda odjednom. Danas, gledajući djecu poginulih branitelja, ističe kako upravo oni čuvaju uspomenu na svoje roditelje koji su dali život za Hrvatsku.
Osvrnuo se i na operaciju "Zima '94.", koju smatra ključnom prekretnicom. Ustvrdio je kako su postrojbe u vrlo teškim zimskim uvjetima na Dinari izvršile sve postavljene zadaće i dovele neprijatelja u izrazito nepovoljan taktički i operativni položaj, čime je Knin praktički doveden u poluokruženje. Kulminacija svega bila je "Oluja", koju je pratio s razine Glavnog stožera kao zamjenik čelnika Prvog operativnog tima. Naglasio je kako je njezinom uspješnom provedbom potvrđena opstojnost hrvatskog naroda te samostalnost i neovisnost Republike Hrvatske.
Tijekom službe u Bruxellesu, međunarodni vojni dužnosnici često su ga pitali kako je Hrvatska uspjela u tako kratkom vremenu stvoriti pobjedničku vojsku. "Prema mojem mišljenju, to je i sociološki fenomen", kazao je Šundov. Objašnjava kako su uspjeli povezati potpuno različite skupine: bivše časnike JNA, pripadnike Teritorijalne obrane, policajce, dragovoljce, pričuvnike i ljude iz stranih vojski. "To je, prema mojem mišljenju, jedan od najvećih fenomena Domovinskog rata", zaključio je.
Za kraj je poslao poruku o važnosti prenošenja istine o Domovinskom ratu mladima. Pohvalio je primjere gdje ratni zapovjednici osobno svjedoče pred nastavnicima povijesti te izrazio uvjerenje da bi i današnja mladost, kada bi se našla u okolnostima iz 1991. godine, jednako stala u obranu Hrvatske. "Nismo ni mi tada znali. Ali smo naučili", poručio je te dodao kako vjeruje u mlade ljude i njihovu spremnost da nauče i obrane domovinu.
