Glamuzina o Vedrani Rudan: Opus zaslužuje ozbiljnije čitanje
Urednik koji je s književnicom radio 20 godina otkriva njezinu privatnu stranu i tvrdi da je zbog javnog imidža veći dio njezina književnog opusa ostao nepročitan.
Urednik koji je s književnicom radio 20 godina otkriva njezinu privatnu stranu i tvrdi da je zbog javnog imidža veći dio njezina književnog opusa ostao nepročitan.
Drago Glamuzina, urednik koji je s Vedranom Rudan surađivao dva desetljeća, uvjeren je da je veći dio njezina književnog opusa ostao nepročitan upravo zbog animoziteta koji je književnica stvorila svojim javnim djelovanjem. U razgovoru za Jutarnji list Glamuzina poziva na ponovno, puno ozbiljnije čitanje opusa koji broji 17 knjiga prevedenih na desetak jezika.
Prvu knjigu Vedrane Rudan Glamuzina je uredio prije točno 20 godina. Bio je to njezin treći roman, "Crnci u Firenci", a od tada je radio na gotovo svim knjigama koje je objavila. Unatoč imidžu prznice koja će vam bez okolišanja sve sasuti u lice, Glamuzina kaže da je bila maksimalno kooperativna i da se nikad ni zbog čega nije naljutila.
"Uvijek govorim da mi je kao uredniku najlakše raditi s najboljima. Najmanje gnjave i najbolje razumiju sve što im sugerirate. Tako je bilo i s Vedranom, oko svega bismo se dogovorili brzo i jednostavno", prisjetio se Glamuzina.
No diskrepancija između njezina javnog i privatnog lika nije se odnosila samo na rad na tekstu. "Usprkos svoj njezinoj javnoj galami, meni se zapravo često činilo da je Vedrana povučena i pomalo stidljiva osoba", otkrio je urednik. Posebno je taj dojam imao na predstavljanjima njezinih knjiga, gdje joj je, činilo mu se, bilo neugodno kad se govorilo o njoj i njezinu radu.
Glamuzina je nekoliko puta predlagao klasičnu promociju na kojoj bi ozbiljno raščlanili i predstavili njezinu knjigu, ali to nikad ne bi trajalo duže od deset minuta. "Eventualno bi me pustila da kažem što mislim o knjizi, a onda bi preuzela promociju i počela provocirati i mene i publiku, a knjigu bi zaboravila", opisao je.
U svojim djelima, unatoč prividnom autobiografskom pristupu, ona je zapravo prikrivala i romantizirala vlastitu biografiju. Posljednjih godina se i razvodila i ponovno udavala, iako su svi znali koliki joj je suprug oslonac u životu. "Najviše se zapravo otkrila u autobiografiji Ples oko sunca, koja je bila veliki hit, ali mislim da je od kritike ostala nepročitana", smatra Glamuzina.
Privatna strana Vedrane Rudan posebno se očitovala u njezinoj brizi za druge. "Čak i sad na kraju, kad je bila teško bolesna. Imao sam neki benigni operativni zahvat, a ona ne samo da je zvala mene, nego je zvala i doktora, da mi pronađe termin, a sve bez moga znanja", ispričao je Glamuzina.
Nijedan ga autor, kaže, nije toliko puta nazvao i pitao kako je kao Vedrana Rudan. "I meni je uvijek kad bi nazvala bilo neugodno, jer ona je smrtno bolesna, a ja joj podnosim izvještaj o svojem stanju."
Glamuzina povlači paralelu s književnikom Igorom Mandićem, još jednim autorom kojem se nije moglo zatvoriti usta i koji se nikad nije plašio reći što misli. Mandić je objavio knjigu "Sloboda lajanja", u kojoj objašnjava koliko je važno pisati ono što većina ne želi čuti. Prema Glamuzininom mišljenju, Vedrana je pri pisanju svojih radova uvijek imala tu namjeru na umu.
Kad je Mandić umro, Glamuzina se posvađao s kolegom koji ga je uvjeravao da će se uskoro pojaviti netko tko će popuniti njegovo mjesto. Bio je vrlo skeptičan prema tome. "A isto mislim i za Vedranu, proći će puno vremena dok se na našoj književnoj i publicističkoj sceni pojavi netko kao Vedrana Rudan", zaključio je.
"Ponekad bi i pretjerala, ali to je bila njezina spisateljska strategija, pa i cijena slobode koju si je prisvojila", dodao je Glamuzina, pozivajući na kraju da se opus Vedrane Rudan, koji uključuje knjige prema kojima je napravljen velik broj uspješnih predstava u Hrvatskoj, regiji i u svijetu, napokon pročita ozbiljno.
