Kolumna Filipa Kustre upozorava na ozbiljne ekološke probleme u Hrvatskoj koji se često zanemaruju zbog dobrih nacionalnih prosjeka, ističući lokalna onečišćenja zraka, nesukladnost vode i problem otpada.
Hrvatska nije zatrovana zemlja i bilo bi neodgovorno tvrditi suprotno, piše u svojoj kolumni objavljenoj 12. kolovoza 2026. Filip Kustro. Većina vode iz javnih vodoopskrbnih sustava je ispravna, hrana zadovoljava kriterije, a more je među najboljima u Europi za kupanje. Ipak, pisac ističe kako službeni podaci razotkrivaju značajne poteškoće koje se više ne mogu zanemariti pozivajući se na solidne državne prosjeke.
Kustro naglašava da je problem mnogo veći od ekologije, jer se radi o funkcioniranju države. "Građanin Siska ne diše hrvatski prosjek. Diše zrak u Sisku", ističe autor, dodajući da čovjek ne živi u statistici, već u svojoj ulici, pije vodu iz svojega sustava i udiše zrak kroz koji šalje djecu u školu.
Prema službenim podacima o kvaliteti zraka za 2024., u Sisku je zabilježeno 60 dana s prekoračenjem dnevne granične vrijednosti za lebdeće čestice PM10. U Kutini je zabilježeno 47 takvih dana, dok su na dvije zagrebačke postaje izmjerene vrijednosti od 43 i 50 dana. Prema pravilniku, najviše dopušteno je 35 takvih dana tijekom godine.
Autor priznaje da je Hrvatska u posljednjih nekoliko desetljeća uspjela znatno reducirati ispuštanje raznih zagađivača, no upozorava da državni prosjek ne smije prikriti lokalne izazove.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo tijekom 2025. analizirao je 442 uzorka vode iz lokalnih vodovoda. Ukupno 194 uzorka, što čini 43,9 posto, nije bilo u skladu s propisima. U 99 uzoraka otkrivena je prisutnost bakterije Escherichia coli, dok je u 90 uzoraka bilo enterokoka. Sam HZJZ lokalne vodovode smatra najvećim javnozdravstvenim rizikom u hrvatskoj vodoopskrbi.
"Čovjek može promijeniti trgovinu, automobil ili dobavljača neke usluge. Vodu mora piti i koristiti svaki dan", piše Kustro, naglašavajući da država ne bi smjela imati luksuz improvizacije kada je riječ o vodi.
U službenom monitoringu pojavljuju se PFOS, živa, policiklički aromatski ugljikovodici i bromirani spojevi. Posebno je alarmantno što 40 od 41 ispitanog uzorka riblje biote tijekom nadzora za 2024. nije ispunilo ekološki kriterij za bromirane difeniletere. Autor pojašnjava da to ne znači da je riba zdravstveno neispravna, ali pokazuje da se postojane kemikalije nakupljaju u živim organizmima.
Najnovije praćenje stanja priobalnih voda otkriva da određene točke u Luci Pula, Bakarskom zaljevu, Luci Split te istočnom dijelu Kaštelanskog zaljeva nisu dosegle dobru kemijsku kvalitetu. Među detektiranim tvarima su PFOS i tributilkositreni spojevi, a na nekim mjestima u bioti su također nađeni dioksini i spojevi slični njima.
Na lokaciji bivšeg PPK Velebit u Gospiću nalazi se približno 45 tisuća tona opasnog i neopasnog otpada. Dosadašnja službena mjerenja nisu ukazala na ugrozu javne vodoopskrbe u Gospiću i Otočcu, no Kustro postavlja pitanje kako je moguće da se u jednoj uređenoj europskoj zemlji na jednom lokalitetu nakupi tolika količina otpada.
Isti obrazac prepoznaje se i kod starih industrijskih žarišta. Sovjak kod Viškova desetljećima je primao opasni industrijski otpad, a Vranjic i područje nekadašnjeg Salonita još nose posljedice azbesta. "Priroda ne poznaje zastaru", upozorava Kustro.
"Čisti zrak nije lijeva politika. Sigurna voda nije desna politika. Zdrava zemlja nije privilegij zelenih stranaka. To je pitanje normalnog života", zaključuje Filip Kustro u svojoj kolumni.
Autor naglašava da Hrvatska prema dostupnim podacima nije ekološka katastrofa, ali nije ni zemlja koja si može dopustiti samozadovoljstvo. Potrebne su institucije koje će osigurati da problemi ne eskaliraju i ljudi koji će "nemilosrdno sukladno zakonima kažnjavati one koji nama, našoj djeci i unucima kradu zdravlje".
