Sean James, istaknuti inženjer u tvrtki Nvidia, proveo je dva desetljeća dizajnirajući i gradeći podatkovne centre u Microsoftu. Danas, u eri eksplozije umjetne inteligencije, njegov je cilj jasan i pomalo paradoksalan: želi da ti golemi objekti nestanu. Ne fizički, već da se, poput električnih podstanica ili vodotornjeva, toliko integriraju u svakodnevicu da ih više nitko ne primjećuje.
Cilj iz bilježnice star deset godina
James se prisjeća kako je donedavno ljude morao uvjeravati da uopće postoje. "Tek u posljednjih pet godina ljudi znaju što je podatkovni centar", piše u svom eseju za Business Insider. Prošlog mjeseca, čisteći svoj kućni ured, pronašao je bilješke iz 2015. godine. Na vrhu stranice, među tri glavna cilja karijere, pisalo je: "učiniti da podatkovni centar nestane". Taj je cilj, kaže, aktualniji nego ikad.
Nevidljiva, ali ključna infrastruktura
Inspiraciju pronalazi u riječima znanstvenika Marka Weisera, objavljenima u Scientific Americanu u rujnu 1991.: "Najdublje tehnologije su one koje nestanu." James objašnjava da ne govori o skrivanju. Tehnologija sazrijeva dok se ne stopi sa svakodnevicom i prestane zahtijevati pažnju. "Prije dva desetljeća fokus je bio na tome da podatkovni centri ostanu nevidljivi tako što će uvijek biti u funkciji i nikada neće biti izvor prekida", navodi.
Od tvornice tokena do prijetnje mreži
Danas su, međutim, itekako vidljivi i bučni. James priznaje da ne bi volio živjeti pokraj jednog. U svibnju 2026. godine, North American Electric Reliability Corporation (NERC) izdala je rijetko upozorenje treće razine, najvišeg stupnja. Okidač su bili događaji u kojima je više od 1.000 megavata opterećenja podatkovnih centara palo s mreže u nekoliko sekundi. James objašnjava mehanizam: kada podatkovni centri osjete pad napona, automatski se isključuju s mreže i prebacuju na vlastite baterije kako bi zaštitili osjetljive servere. Računala nastave raditi bez treptaja, ali elektroenergetska mreža trpi udarac. "Ovakav način nestajanja čini našu mrežu nestabilnom", upozorava.
Voda na nuli, dizel agregati u prošlosti
Ipak, James je optimističan jer svjedoči desetljećima napretka. Mjera energetske učinkovitosti podatkovnih centara (PUE) pala je s vrijednosti od 3 do 5 u devedesetima na današnjih 1.2 do 1.5. Otpad se drastično smanjio, a sigurnost na gradilištima postala je apsolutni prioritet. No, najveći iskorak tek dolazi. Nvidia je ovog ljeta objavila dizajn koji koristi rashladnu tekućinu na temperaturi do 113 stupnjeva, što je toplije od vode u hidromasažnoj kadi. Na toj temperaturi, izmjenjivači topline i vanjski zrak mogu odvesti toplinu u većini klima. "Nema rashladnih tornjeva. Potrošnja vode za hlađenje na lokaciji pada na nulu", ističe James. Čak i dizelski generatori počinju nestajati iz nacrta, zamijenjeni naprednim baterijama i gorivnim ćelijama.
Povratna informacija umjesto vakuuma
James smatra da su kritike na račun podatkovnih centara važne i uglavnom točne. "Dizajneri podatkovnih centara ne mogu se poboljšavati u vakuumu", kaže. Poziva lokalne vlasti da moderniziraju pravila gradnje kako bi razvoj zadovoljio potrebe zajednica koje ih ugošćuju. Njegov je krajnji cilj jasan: podatkovni centri moraju postati toliko efikasni, održivi i neupadljivi da se jednostavno stope s pozadinom modernog života, baš kao i podstanice koje svakodnevno, neprimijećene, napajaju tisuće domova.