Herscht 07769 upozorava da je fašizam već stigao
Četiri rasprodane izvedbe predstave Ivice Buljana u napuštenoj trafostanici na Dujmovači oduševile su publiku i otvorile oči pred rastućim fašizmom koji nije samo fikcija.
Četiri rasprodane izvedbe predstave Ivice Buljana u napuštenoj trafostanici na Dujmovači oduševile su publiku i otvorile oči pred rastućim fašizmom koji nije samo fikcija.
Splitsko ljeto ove je godine iznjedrilo predstavu za koju kritičari i publika jednoglasno tvrde da je apsolutno čudo. Riječ je o Herscht 07769, kazališnoj adaptaciji romana mađarskog nobelovca Lászlóa Krasznahorkaija u režiji Ivice Buljana. Sve četiri izvedbe u napuštenoj trafostanici na Dujmovači bile su rasprodane, a gledatelji su hodočastili u industrijsku zonu na Staroj solinskoj cesti, mjesto koje prosječan Splićanin zaobilazi u širokom luku.
Predstava je nastala u limbu između stare i nove vizije Splitskog ljeta, u godini nakon što je smijenjen intendant Bilandžić, a ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek na dan otvaranja prošlogodišnjeg festivala izjavila da "Splitsko ljeto nije na razini". No, Buljan je nastavio tamo gdje je stao s prošlogodišnjom Lisicom prema romanu Dubravke Ugrešić i stvorio nešto nezaboravno.
Pozornica iza stare trafostanice pružila je izuzetno filmičan, postindustrijski i distopijski ambijent, smješten tik uz prugu gdje su tijekom izvedbe prolazili vlakovi i cvrčali cvrčci. Buljan je tu smjestio Kanu, izmišljeni grad u njemačkoj saveznoj državi Tiringiji, dijelu bivšeg DDR-a gdje ekstremistička desnica danas bilježi značajan uspjeh.
U dramatizaciji Ivana Penovića, roman je vjerno uprizoren kao nalet tjeskobe, bijesa i straha. Kroz četiri sata, koja prema svjedočanstvima gledatelja doslovno prolete, prati se život provincijskog gradića: tračevi, profesor matematike (Goran Marković) koji radi na svoju ruku, neonacistički nasilnici predvođeni Bossom, Bachov orkestar koji se pokušava sastaviti, imigrantski par koji drži pumpu i kafić, te naslovni junak Herscht opsjednut krajem civilizacije.
"Herscht 07769 nije predstava upozorenja o onome što nas čeka, nego otvaranja očiju pred onim što je već stiglo", stoji u kritici Telegrama. Manipulacija strahovima, nezaštićenost slabijih i imigranata, opsjednutost nacijom i njezinim simbolima, te strah sredine da se suprotstavi domaćim neonacistima - sve to, nažalost, jednako je primjenjivo i na današnji Split.
Bossa maestralno, na tragu Hitlera iz Konačnog pada, igra slovenski glumac Marko Mandić. Stipe Jelaska tumači naslovnog junaka Herscht u još jednoj velikoj ulozi u matičnom kazalištu. Mijo Jurišić u ulozi gospodina Ringera iznosi bitan monolog upozorenja o fašizmu koji dolazi dok ga odbacujemo kao zabavu fanatika. Snježana Sinovčić Šiškov pojavljuje se iz mraka s distopijskim monologom o vrhuncima i skoroj propasti čovječanstva, igrajući usput i nijemu kancelarku.
U petnaestominutnoj pauzi događa se nešto neuobičajeno - glumci se druže s publikom, jedu i piju zajedno s njima, a potom s redateljem upriliče potezanje konopa. Ostatak ansambla čine Bossovi nasilnici Vicko Bilandžić, Elvis Bošnjak, Luka Čerjan i Katarina Romac, migrantski par u izvedbi Andree Mladinić i Roberta Waltla, te brojne manje uloge koje su upotpunile ovaj golemi kazališni pothvat.
Predstava završava pravedničkim ubilačkim pohodom zbunjenog Herscht, koji se raspao i napustio sanjarenje o smaku svijeta i kontaktiranju s Angelom Merkel u trenutku kad se suočio sa stvarnim posljedicama fašizma svojih najbližih, pred kojim je zatvarao oči. "Bila bi neoprostiva šteta da ove četiri izvedbe budu i jedine", zaključuje se u kritici, uz nadu da će predstava zaživjeti i idućeg ljeta.