Prije 29 godina započela je operacija Oluja, ključna ofenziva koja je u samo 84 sata oslobodila 10.400 četvornih kilometara okupiranog teritorija i okončala paradržavu na hrvatskom tlu.
U zoru 4. kolovoza 1995., točno u pet sati, krenula je najveća i najznačajnija akcija u Domovinskom ratu, operacija Oluja. Prema podacima Večernjeg lista, u samo 84 sata oslobođeno je više od 10.000 četvornih kilometara okupiranog prostora, a Index.hr navodi precizniju brojku od 10.400 četvornih kilometara. Time je praktički okončana paradržava Republika Srpska Krajina.
Prije Oluje, trećina Hrvatske bila je pod okupacijom, a 600 tisuća Hrvata i nesrba prognano je s tih područja. Rat je započeo krvavim Uskrsom 1991. i trajao četiri godine. Hrvatski vojni i politički vrh još je u jesen 1994. procijenio da je vojska spremna za oslobađanje, ali međunarodna zajednica nije davala odobrenje. Prekretnica je nastupila zbog straha da će Ratko Mladić, nakon genocida u Srebrenici, isti scenarij provesti u Bihaću nad 40 tisuća ljudi.
Oluja je započela silovitom topničkom i raketnom paljbom na srpske položaje duž bojišnice koja je, ovisno o izvoru, bila duga od 600 do 630 kilometara. Bila je to najduža bojišnica u Europi od Drugog svjetskog rata. Usporedbe radi, kako navodi Večernji list, bojišnica u Ardenima bila je pet puta kraća.
Operaciju su vodili zapovjednik HV-a Zvonimir Červenko te generali Miljenko Crnjac, Petar Stipetić, Luka Džanko, Mirko Norac i Ante Gotovina. Moral i odlučnost bili su nevjerojatno visoki. "Trebalo ih je 'držati na lancu' da odmah ne krenu u Oluju", prisjetio se umirovljeni general Marijan Mareković nakon operacije Bljesak. Motiviranost potvrđuju i brojke: odazvalo se 72 posto pričuvnog sastava od ukupnog broja upućenih poziva, odnosno 99 posto od plana popune borbenog stroja.
Već 5. kolovoza, pripadnici 4. i 7. gardijske brigade oslobodili su Knin, a točno u podne na kninskoj tvrđavi zavijorila se hrvatska zastava. Prema Index.hr-u, oslobođeni su i Lovinac, Gračac, Drniš, Benkovac, Obrovac i mnoga druga naselja. Dana 6. kolovoza oslobođeni su Petrinja, Glina, Slunj i Korenica, a kod Tržačkih Raštela na granici na rijeci Korani susrele su se postrojbe Hrvatske vojske pod generalom bojnikom Marijanom Marekovićem i 5. korpus Armije Bosne i Hercegovine pod generalom Atifom Dudakovićem.
Dana 7. kolovoza u 18 sati ministar obrane Gojko Šušak objavio je kraj operacije, a prijenos je putem radija i televizije slušalo više od dva milijuna ljudi. Idućeg dana, 8. kolovoza, predao se pukovnik Čedomir Bulat, zapovjednik 21. korpusa "Srpske vojske Krajine", u Topuskom, čime je završen operativni dio Oluje. Hrvatske snage ušle su 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni te stale na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Olujom je okončana i srpska opsada Bihaća, koja je trajala 1201 dan. Operacija je omogućila nastavak napadnih operacija HV-a, HVO-a i Armije BiH, koje su pod pritiskom međunarodne zajednice rezultirale sklapanjem Daytonskog sporazuma 21. studenog 1995., potpisanog u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Do 15. listopada 1995. hrvatske snage stigle su na 23 kilometra do Banje Luke. Rat u Hrvatskoj završio je, a istočna Slavonija mirno je reintegrirana do 1998. godine.
Prema Večernjem listu, u operaciji je sudjelovalo gotovo 200.000 hrvatskih vojnika. Poginula su 243 hrvatska vojnika i policajca, a više od tisuću ih je ranjeno. Nakon Oluje iz Hrvatske je otišlo oko 200.000 Srba. Od 2002. godine 5. kolovoza obilježava se kao Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja. Simbolički, Oluja je okončana u studenome 2012. godine, kada su se generali Ante Gotovina i Mladen Markač vratili iz Haaga.
