Hrvatskim gradovima prijeti scenarij pećnice
Prvi hrvatski arborist Fran Poštenjak ističe da suša i ekstremne vrućine ozbiljno ugrožavaju urbana stabla, a prava šteta bit će vidljiva tek na jesen.
Prvi hrvatski arborist Fran Poštenjak ističe da suša i ekstremne vrućine ozbiljno ugrožavaju urbana stabla, a prava šteta bit će vidljiva tek na jesen.
Gradska stabla u Hrvatskoj suočavaju se s dosad neviđenim pritiskom zbog ekstremnih vrućina, suše i manjka kiše. Prema izvješću Dulista od 18. kolovoza 2026., Fran Poštenjak, prvi hrvatski arborist, vlasnik tvrtke Arboring i direktor stručnog razvoja na platformi Ekologija.hr, ističe kako površinsko zalijevanje i sadnja bez plana nisu dovoljni, a prave posljedice ovogodišnjih ljetnih vrućina vidjet će se na jesen.
Dok se Europa zagrijava brže od ostatka svijeta, a ekstremni toplinski valovi i suše postaju trajni klimatski obrazac, hrvatski gradovi suočavaju se s ozbiljnom opasnošću. Asfalt i beton u gradovima zadržavaju i dodatno emitiraju toplinu, stvarajući urbane toplinske otoke, dok gradska stabla, jedini prirodni sustav hlađenja, trpe veliki pritisak.
Poštenjak ističe kako je suša tihi ubojica gradskog zelenila. Simptomi koje građani primjećuju u srpnju i kolovozu - žutilo, blijedost listova i sušenje rubova - samo su vanjski znakovi dubokog stresa u kojem se biljke nalaze.
Podaci o potrošnji vode najbolje pokazuju koliko su gradska stabla pod opterećenjem. Pri uobičajenim ljetnim temperaturama do 25°C, jedno odraslo urbano stablo visine oko 20 metara dnevno koristi između 150 i 200 litara vode. Međutim, kada temperatura poraste iznad 35°C, što je sve češće u hrvatskim gradovima, potrošnja se višestruko povećava, dosežući od 400 do 600 litara vode dnevno.
Problem dodatno produbljuje neadekvatna njega. Površinsko zalijevanje, koje se često koristi u gradskim parkovima i uz ceste, stvara samo lažan osjećaj sigurnosti. Pri visokim temperaturama, voda navlaži samo gornji sloj tla i brzo ispari, dok dublji korijenski sustav ostaje suh. Bez dubinskog natapanja i osiguravanja kvalitetnog, rastresitog tla s dovoljnom količinom organske tvari, korijen ne može apsorbirati potrebnu vlagu.
"Stabla u prosjeku sadrže oko 50% vode, a šteta nastala ljeti često postane u potpunosti vidljiva tek na jesen, kada dio stabala nepovratno oslabi ili odumre", naglašava Poštenjak.
Nakon što stablo doživi više sušnih razdoblja u nizu bez ikakve stručne intervencije, njegova sposobnost da se odupre fiziološkim stresovima postaje sve slabija. Takva oslabljena stabla postaju laka meta za štetnike i bolesti koje ih na kraju uništavaju.
Posebno su ugrožena stara, velika stabla. Zanimljivo je da upravo takva stabla donose najviše koristi za okoliš, jer nude najširi raspon hlada, smanjuju toplinu zraka za nekoliko stupnjeva te zadržavaju kišnicu. Ako izgubimo jedno odraslo stablo, nova sadnica trebat će desetljeća da pruži istu razinu zaštite i mikroklimatske koristi.
Stručnjaci jasno upozoravaju: hrvatski gradovi moraju promijeniti svoj dosadašnji pristup. Urbano zelenilo ne smije se smatrati samo estetskim dodatkom na ulicama, već ključnom gradskom infrastrukturom koja izravno utječe na zdravlje i kvalitetu života građana.
Otpornost na klimatske promjene ne postiže se nasumičnom sadnjom u loše pripremljene jame, nego dugoročnim i stručnim planiranjem: odabirom otpornijih vrsta, osiguravanjem kvalitetnog prostora za korijenje, pravilnim dubinskim natapanjem i stalnim arborističkim nadzorom. U suprotnom, bez planske skrbi i ulaganja u očuvanje postojećih stabala, hrvatski gradovi riskiraju da ljetne mjesece provedu u nepodnošljivim, betoniranim pećnicama.
