Ivana Lovrić Jović otkriva
Nakon trijumfa s 'Lokrumom', dubrovačka znanstvenica i književnica objavljuje desetu knjigu, svoj drugi roman 'Devet receptora za gorko', koji prati život žene kroz cijelo 20. stoljeće.
Nakon trijumfa s 'Lokrumom', dubrovačka znanstvenica i književnica objavljuje desetu knjigu, svoj drugi roman 'Devet receptora za gorko', koji prati život žene kroz cijelo 20. stoljeće.
Nakon što je svojim hit romanom prvijencem 'Vidi kako Lokrum pere zube' potpuno osvojila čitatelje i kazališnu publiku, dubrovačka znanstvenica i književnica Ivana Lovrić Jović objavila je novi roman. Deseta knjiga u njezinu opusu, 'Devet receptora za gorko', izašla je u nakladi izdavačke kuće Vuković & Runjić, a predstavljanje će se održati na tvrđavi Bokar u Dubrovniku, objavio je Dulist 17. kolovoza 2026. godine.
Za razliku od prvijenca koji je čitateljima bio dubrovački prepoznatljiv, novi roman donosi univerzalnu priču koja se odvija u nekoliko gradova tijekom turbulentnog 20. stoljeća. Radnja prati život jedne žene od rođenja do starosti, kroz predraće, rat i poraće, a autorica kroz njezinu sudbinu progovara o ljudskosti usred nemilosrdnih povijesnih previranja.
U razgovoru za Dulist, Lovrić Jović otkrila je kako joj je u pisanju drugog romana pomoglo iskustvo koje je stekla davno prije nego što je uopće počela pisati. "Nije mi tad bilo jasno zašto želim učiti glumu sve dok nisam počela pisati. Sad znam da je mene zanimalo što osjeća netko tko nije ja. Umjesto radionica pisanja ja sam prošla 250 sati glume po Stanislavskome. Nedavno sam naišla na podatak da je on bio i književnik," ispričala je.
Za razliku od prvog romana u kojem je, kako sama kaže, poslužila za priču o svima, u 'Devet receptora za gorko' stvorila je likove i događaje iz mašte, smjestivši ih u stvarni prostor i stvarno vrijeme. "A onda sam morala osjećati isto što i oni u čemu su mi, uvjerena sam, pomogle glumačke radionice koje sam davno godinama polazila," dodala je.
Govoreći o vlastitoj poetici, književnica ističe da je svaki umjetnički čin usmjeren na dobrobit svijeta. "Svaki umjetnik stvara artefakt ponajprije zato da bi iskazao svoju istinu za koju smatra da će doprinijeti boljitku svijeta. Umjetnosti je glavni cilj oslobođenje. Zato je najveći uspjeh nekog književnog djela ostaviti trag na čitatelju, napraviti ga malo ljepšim čovjekom," poručila je.
Na pitanje o tome kako će roman rezonirati s današnjim vremenom, odgovorila je da će to tek pokazati čitatelji. Tema joj je, kako kaže, došla niotkud, a proces prihvaćanja teme opisuje kao spor i dugotrajan. "Tema se stvori nekako izvan nas, potraži nas i, ako osjetimo da je naša, duboko se naklonimo i otvorimo joj vrata. To ide sporo, godinama, usput uz sve drugo," objasnila je.
Uz roman se veže i njezina izjava 'Ili se čovjek pošteno ubije ili se čovjek ubije da preživi', koja je došla na kraju opisa iznimno teškog života protagonistice. Lovrić Jović pojašnjava da ta rečenica opisuje ekstremne izazove, ali da iako za običan život zvuči pretjerano, dobro poručuje da je svaki život težak. "Neki se ljudi čitavog života tomu čude, začuđeni i umru. Umjesto da zasuču rukave i krenu tražiti odgovore na to kako s manje bijesa prihvatiti tu činjenicu," rekla je.
Unatoč velikom uspjehu prvog romana, autorica kaže da nema treme pred izlazak nove knjige. "Samo sam uzbuđena pri pomisli na to kako netko otvara tu knjigu i počinje je čitati. Naravno, priželjkujem da mu u prvih deset stranica svi drugi planovi za taj dan otpadnu," iskrena je.
Za predstavljanje romana odabrala je tvrđavu Bokar, a na pitanje zašto baš to mjesto, odgovorila je da ni sama ne zna točno. "Možda zato što je Bokar građen za obranu od napada, a roman govori o posljedicama rata... Možda zato što mi tijelo pamti odlaske na Areteja, bolje rečeno, obilaske Bokara za vrijeme Areteja," otkrila je. Dodala je i poveznicu s Krležinom dramom koja govori o sumraku civilizacije kroz antički Rim i Europu uoči Drugog svjetskog rata.
Na pitanje hoće li se i ovaj roman pretočiti u kazališnu predstavu ili film, odgovorila je kratko i jasno: "Ne. Nećemo pretjerivati. Ne mora svaki crtež postati kip."
