Hrvatska vaterpolska reprezentacija do 16 godina ispisala je novu zlatnu stranicu nacionalnog sporta. Na Svjetskom prvenstvu odigranom na bazenima Mladosti u Zagrebu, mlade Barakude su u finalu svladale Španjolsku rezultatom 10:7 i tako se popele na krov svijeta. Samo dva dana nakon trijumfa, izbornik Bruno Sabioni za Net.hr je progovorio o putu do medalje, problemima s virusom i ogromnim odricanjima koja su prethodila slavlju.
"Nisam se naspavao, ali osjećaj je predivan", započeo je razgovor Sabioni, čiji je mobitel postao vruć nakon osvajanja titule svjetskog prvaka. Njegova momčad nije samo pobijedila na turniru, već je to učinila s dozom drame koja je izgradila nezaboravan karakter ekipe.
Virus prijetio, karakter prevagnuo
Put do zlata bio je sve samo ne gladak. Sabioni je otkrio da se reprezentacija okupljala od prosinca 2025. godine, gotovo svaki mjesec, da bi mjesec dana prije početka prvenstva ušli u intenzivne pripreme bez dana odmora. No, sudbina je umiješala prste.
"Petnaest dana prije tog svjetskog prvenstva uvukao se nekakav virus koji nas je poremetio tako da doslovno do polufinala nismo imali ekipu na okupu", ispričao je izbornik. U ključnom trenutku obratio se igračima s jasnom porukom: "Tada sam dečkima rekao da se Svjetsko prvenstvo neće zaustaviti zbog nas i dok mi ne ozdravimo. Jednostavno se moramo skupiti. Tko je zdrav, taj će igrati i tako je na kraju bilo."
Upravo je to zajedništvo, po Sabionijevim riječima, nosilo momčad iz utakmice u utakmicu. "Put nije bio lagan, ali na kraju ti momci su pokazali taj jedan veliki karakter i zajedništvo i to nas je iz utakmice u utakmicu nosilo prema gore", dodao je.
Šest do sedam sati u bazenu dok vršnjaci izlaze
Mjesec dana uoči početka natjecanja bio je iznimno naporan. Igrači su se čak i šalili da im je drago što se više neće vidjeti. Sabioni je realno opisao što znači biti mladi vrhunski sportaš.
"Nije im bilo lako. Njihovi vršnjaci se kupaju, izlaze s djevojkama, zabavljaju se, a oni rade u bazenu 6-7 sati. Ali to je tako kad želiš biti sportaš. Želiš biti prvak svijeta. To su nekakve stvari koje treba proći", naglasio je izbornik. Poručio je i da je to put za svu djecu koja se žele baviti sportom: "Bez nekog velikog odricanja nema ni ovakvih stvari."
Svijetla budućnost hrvatskog vaterpola
Osvajanje zlata u 2026. godini nije izoliran uspjeh. Sabioni je podsjetio na povijesni kontekst: "2009. kada je Ivica Tucak vodio još juniorsku reprezentaciju, osvojili smo zlato u Šibeniku. Nakon toga, Ivan Asić je osvojio isto zlato samo na Europskom prvenstvu i tada smo spojili dva velika odličja, a sada u 2026. imamo dva zlata i to sa Svjetskoga prvenstva."
Dodao je kako se nada da će i Zoran Bajić s U20 reprezentacijom na Europskom prvenstvu ostvariti dobar rezultat te zaključio: "Definitivno da za hrvatski vaterpolo nema straha."
Prilagodba je ključ
Iskusni stručnjak, koji je u karijeri vodio i žensku reprezentaciju i seniore, otkrio je kako gleda na rad s različitim uzrastima. "Svaki put se moraš prilagoditi situaciji u kojoj jesi. Meni je sve bilo lijepo za raditi, i kad sam bio izbornik reprezentacije žena, bilo mi je predivno, možda jedan od najljepših poslova koji sam radio", prisjetio se.
Ipak, rad s ovom generacijom ima posebno mjesto. "Meni je s ovom djecom bilo predivno za raditi i stvorili smo jednu koheziju, predivnu grupu i to nas je na kraju nosilo unatoč svim problemima s virusom. Taj karakter je izgradio i ovo zlato", zaključio je Sabioni, poručivši da su sport, emocija i prilagodba univerzalni, bez obzira na dob ili spol igrača.