Japan proglasio Kinu najvećom strateškom prijetnjom
Dokument od 610 stranica posebno se osvrće na rastuće vojno prisustvo Pekinga oko Tajvana i mogućnost 'sive blokade' otoka.
Dokument od 610 stranica posebno se osvrće na rastuće vojno prisustvo Pekinga oko Tajvana i mogućnost 'sive blokade' otoka.
Japansko ministarstvo obrane objavilo je Bijelu knjigu o obrani za 2026. godinu, opsežan dokument na 610 stranica u kojem se Kina službeno označava kao najveći i dosad neviđeni strateški izazov za sigurnost zemlje. Tokio procjenjuje da Peking namjerno pretvara pojačanu vojnu aktivnost oko Tajvana u novu normu, pripremajući teren za potencijalnu blokadu ili izravnu vojnu operaciju.
Prema podacima koje je prikupio Tokio, tijekom 2025. godine u blizini Tajvana zabilježeno je više od 3700 letova kineske avijacije i oko 2600 prolaza brodova Ratne mornarice Narodnooslobodilačke armije Kine (NOAK). Japanska vlada smatra da opsežne vojne vježbe predstavljaju pripremu za blokadu, izvođenje preciznih udara i koordiniranu operaciju svih rodova vojske.
Kao najizgledniji scenarij ističe se takozvana "siva blokada". Prema toj procjeni, Peking bi najprije mogao angažirati obalnu stražu i civilne strukture za inspekcije, ograničavanje plovidbe i izolaciju Tajvana, da bi po potrebi brzo prešao na punu vojnu operaciju. U dokumentu se također upozorava na mogućnost namjernog uništavanja podmorske infrastrukture, poput komunikacijskih kabela, s ciljem izazivanja paralize veza i panike u ranoj fazi sukoba. Kao primjer navode se incidenti s oštećenjima kabela između Tajvana i otoka Matsu, Penghu te sjevernih otoka.
Bijela knjiga posebnu pažnju posvećuje i suradnji Kine i Rusije. Japanska vlada procjenjuje da bi, u slučaju kineske vojne akcije u Tajvanskom tjesnacu, Rusija mogla istovremeno pojačati vojni pritisak u zračnom prostoru i vodama sjeverno od Japana ili u okolnim područjima. Cilj bi bio prisiliti Japan i Sjedinjene Američke Države na preusmjeravanje resursa, čime se povećavaju rizici za regionalnu sigurnost.
Dokument također bilježi aktivno širenje kineskih pomorskih kapaciteta izvan Prvog otočnog lanca. Ističu se zajedničke operacije nosača zrakoplova Liaoning i Shandong u Tihom oceanu, kao i ulazak u službu trećeg nosača, Fujian. Tokio smatra da bi te snage mogle biti korištene za odvraćanje potencijalne intervencije SAD-a i Japana u krizi oko Tajvana.
Po prvi put, Bijela knjiga sadrži i zasebno poglavlje o ratovima nove generacije. Izvlačeći pouke iz sukoba u Ukrajini, japanska vojska predviđa da će se budući sukobi temeljiti na kombinaciji bespilotnih letjelica (BLA), umjetne inteligencije, satelitskih sustava, kibernetičkih operacija, elektroničkog ratovanja i informacijsko-psiholoških operacija.
U kontekstu Tajvanskog tjesnaca i jugozapadnih otoka, dronovi bi se mogli koristiti za nadzor tjesnaca Miyako, istočnog Tajvana i kanala Bashi, praćenje kineskih nosača zrakoplova te za protupodmorničke operacije, miniranje i stvaranje lažnih ciljeva. Japanske oružane snage priznaju da skupe protuzračne rakete ne mogu dugo odbijati napade rojeva jeftinih dronova, zbog čega je nužna višeslojna protuzračna i protudronska obrana.
Kao odgovor na ove prijetnje, Japan ubrzava vlastite pripreme. U tijeku je razmještanje dalekometnih protubrodskih raketa u prefekturi Kumamoto, krstarećih raketa Tomahawk i hipersoničnih kliznih projektila u Shizuoki. Uz to, ulaže se u razvoj obavještajno-informacijskih sustava i proširenje suradnje sa SAD-om i saveznicima. Američko-japanski savez ostaje temelj sigurnosti, a Tokio će uz potporu Washingtona produbljivati vojnu suradnju s Australijom, Indijom, Filipinima i europskim zemljama kako bi, kako navodi japanska vlada, "spriječio" eskalaciju krize u izravni sukob s Kinom.
