Jelinovićev bijes na tetu iznjedrio je film koji je pokorio Pulu
Redateljev prvijenac 'Koke', inspiriran obiteljskom dramom, osvojio je četiri Zlatne arene, uključujući i onu za najbolji film.
Redateljev prvijenac 'Koke', inspiriran obiteljskom dramom, osvojio je četiri Zlatne arene, uključujući i onu za najbolji film.
Prvi dugometražni igrani film scenarista i redatelja Igora Jelinovića, "Koke", obilježio je ovogodišnji Filmski festival u Puli. Ostvarenje koje je nastalo iz duboko osobnog iskustva kući se vratilo s čak četiri Zlatne arene, potvrdivši se kao ljetni hit koji je osvojio i publiku i kritiku.
Film je u Puli nagrađen Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, a priznanja su stigla i za najbolji scenarij te za najbolju glavnu i sporednu žensku ulogu. Upravo su glumice Snježana Sinovčić Šiškov i Aleksandra Janković svojim izvedbama udahnule život priči o obiteljskom razdoru. Sinovčić Šiškov tumači naslovni lik Tonine, zvane Koke, dok Aleksandra Janković igra njezinu mlađu sestru Tajanu. Njihove su uloge ocijenjene kao iznimno uvjerljive i koncentrirane, a dijaloge koje izgovaraju kritika je opisala kao životne i pulsirajuće.
Jelinović ne skriva da film vuče korijene iz vlastite obiteljske povijesti. U središtu priče je podmukla dvostruka igra koja razara obitelj, kada netko pod maskom brižnosti u potaji grabi ono što je zajedničko. "Da nije bilo mog bijesa na tetu i na to što je učinila mojoj obitelji, ne bi bilo filma", iskreno je izjavio redatelj za Večernji list.
Jedna mi je gledateljica, čuvši da je film nastao prema stvarnim događajima, rekla: "Tebe je to što si izgubio kuću spasilo. Spasilo ti je dušu." Vjerojatno je na nekoj razini doista tako jer, dok smo imali tu kuću, shvaćao sam je zdravo za gotovo.
Ovaj citat, koji Jelinović prenosi, otkriva paradoksalnu katarzu, gubitak materijalnog postao je temelj za umjetničko djelo koje progovara o časti, vrijednostima i nemogućnosti pomirenja nakon izdaje.
"Koke" na izvoran način prikazuje kako i zašto dolazi do nepremostivog jaza među najbližima. Redateljeva je poruka, kako navode kritičari, jasna kao dan, upravo zato što je sazrela na autentičnom iskustvu. Uspjeh na Pulskom festivalu potvrda je da je hrvatska kinematografija dobila snažan autorski glas koji i iz najintimnijih trauma zna iskovati univerzalnu priču.
