Bad Blue Boysi su s uvjerljivih 7:3 pobijedili splitsku Torcidu 21. rujna 1995. na gradskom stadionu Dinare u Kninu, no rezultat je najmanje važan detalj tog susreta koji je ušao u povijest hrvatskog sporta. Dva najveća rivala s tribina, čiji dvoboji inače obiluju provokacijama i pirotehnikom, odigrala su prijateljsku utakmicu u gradu koji je tek nekoliko tjedana ranije svjedočio oslobođenju. Gledano iz današnje perspektive, taj je dvoboj potpuno nezamisliv, a ostao je zapamćen kao jedinstveni izravni susret ovih dviju skupina.
Zamisao nikla iz rovova
Ideja o utakmici nije došla iz sportskih krugova, potekla je iz redova hrvatske vojske i branitelja, među kojima je bilo mnoštvo ljudi s bogatim navijačkim iskustvom. Upravo su oni, koji su u Domovinskom ratu i operaciji Oluja ratovali rame uz rame, htjeli proslaviti slobodu na način koji im je bio najbliži. Velik dio branitelja tijekom cijelog rata pripadao je nekoj od navijačkih skupina, Armadi, Kohorti, Funcutima, Ultrasima, a zajedništvo iskovano na prvoj crti bojišnice pretočeno je u ovaj spektakularni događaj.
Autobusi s navijačima iz Splita i Zagreba stigli su u Knin pod posebnom organizacijom, a oko tisuću ljudi okupilo se na stadionu kako bi svjedočilo povijesnom trenutku. Žestoki klupski rivalitet bio je zatomljen do te mjere da je sve proteklo u duhu zajedništva i prijateljstva, bez uobičajenih uvreda i sukoba. Glavni cilj bio je poslati snažnu poruku o nacionalnom jedinstvu.
Pobjeda koju ne bilježi semafor
Iako je samo ozračje bilo prijateljsko, rezultat na terenu nije odražavao tu blagost, Boysi su slavili visokih 7:3. No slika koja se najviše pamti nema veze s golovima, već s onim što se dogodilo nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Vođa BBB-a Goran Kovač Macko i vođa Torcide Davor Perković Bosna zajedno su podigli šal beogradskih Delija, što je bila jasna i nedvosmislena poruka. Navijalo se tada zajednički, a glavna pobjeda bila je ona nad podjelama.
Od zajedništva do razlaza
Utakmica je poslužila kao povijesni dokaz da su navijači, unatoč žestokom klupskom rivalstvu u domaćem prvenstvu, u ključnim trenucima za domovinu disali kao jedno. Ta činjenica i danas izaziva tugu i razočaranje kada se prisjetimo kasnijeg nasilja među tim istim skupinama, tim prije što je upravo Knin bio mjesto gdje su dokazali da mogu drukčije.
U spomen na to doba i zajedništvo, navijačke se skupine svake godine na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti okupljaju u Kninu. Zajedničkim mimohodom odaju počast hrvatskim braniteljima, čuvajući uspomenu na trenutak kada su ljuti rivali, barem na jedan dan, bili jedno.