Kanadsko istraživanje otkrilo je da osobe s dugim covidom i simptomima apatije imaju 18 posto manje dopaminskih živčanih završetaka u mozgu, što otvara put za novu dijagnostiku i terapije.
Novo kanadsko istraživanje pružilo je konkretne dokaze da COVID-19 može uzrokovati trajna oštećenja mozga koja su jasno vidljiva na snimkama i više od četiri godine nakon početne infekcije. Znanstveni tim analizirao je mozgove osoba s dugim covidom i otkrio značajan gubitak u dopaminskom sustavu, ključnom za motivaciju i kontrolu pokreta.
Studija, objavljena u časopisu eBioMedicine, usporedila je snimke mozga 24 odrasle osobe s dugim covidom i 24 zdrave osobe slične dobi. Koristeći pozitronsku emisijsku tomografiju (PET), istraživači su mjerili gustoću dopaminskih živčanih završetaka u strijatumu, regiji u središtu mozga. Sudionicima je ubrizgan radiomarker koji se veže na protein VMAT2, poznati biomarker koji se koristi i u dijagnostici Parkinsonove bolesti.
Rezultati su pokazali da osobe koje su nakon zaraze razvile dugotrajnu apatiju i depresiju imaju oko 18 posto manje dopaminskih živčanih završetaka u usporedbi sa zdravim pojedincima. Ta su oštećenja bila prisutna kod ljudi koji s dugim covidom žive već četiri i pol godine.
Značaj nalaza leži u činjenici da su promjene na mozgu postale mjerljive. Stručnjak za nuklearnu medicinu Eric Guedja i neuroznanstvenica Danielle Beckman u komentaru studije istaknuli su važnost ovog otkrića. "Liu i suradnici predstavili su PET studiju koja klinički nejasan neuropsihijatrijski fenotip dugog covida pretvara u mjerljiv dopaminergički signal", napisali su.
PET snimke otkrile su povezanost između gubitka dopaminskih završetaka u različitim dijelovima mozga i specifičnih simptoma. Gubitak u ventralnom strijatumu povezan je s manjom motivacijom, dok je u dorzalnom strijatumu, u dijelu zvanom putamen, povezan sa sporijim kretanjem. Oštećenja u kaudatusu, odnosno repatoj jezgri, povezana su s padom pamćenja i poteškoćama u pronalaženju riječi. Primjetno je da su i osobe bez bolesti koje su prošle kroz covid imale smanjen broj dopaminskih završetaka u usporedbi s onima koji se nikad nisu susreli s virusom.
Jeffrey Meyer, neurokemičar sa Sveučilišta u Torontu, izjavio je za ScienceAlert da bi se marker oštećenja živaca korišten u studiji mogao primijeniti za dijagnosticiranje dugog covida. "Neki pacijenti s dugim covidom mogli bi reagirati na tretmane koji ili povećavaju gustoću dopaminskih završetaka ili poboljšavaju otpuštanje dopamina iz onih preostalih", rekao je Meyer.
U nadolazećem kliničkom testu, Meyer i njegova ekipa ispitat će medikament koji djeluje na dopamin, s ciljem utvrđivanja njegove učinkovitosti kod simptoma dugotrajnog covida. Taj je izum zaštićen patentom koji pripada ustanovi gdje se istraživanje odvija, Centru za ovisnost i mentalno zdravlje, a Meyer je naveden kao tvorac patenta.
Iako se procjene razlikuju, smatra se da između 2 i 10 posto zaražene populacije razvije dugi covid. To znači da najmanje 65 milijuna ljudi diljem svijeta živi s ovom bolešću, uključujući 10 do 20 posto djece koja su preboljela virus. Riječ je o iscrpljujućem stanju koje zahvaća više organskih sustava i povezano je s više od 200 simptoma, uključujući umor, probleme s pamćenjem, poremećaje spavanja, vrtoglavicu i tjeskobu.
Meyer naglašava hitnost daljnjih istraživanja. "Moramo pronaći biološke promjene kod dugog covida koje uvjerljivo objašnjavaju simptome. Zatim trebamo razviti tretmane usmjerene na te promjene kod pacijenata koji imaju takve simptome", zaključio je.
