Nakon još jednog prometnog kolapsa na granici, autor kolumne u Slobodnoj Dalmaciji oštro proziva Vladu i Hrvatske ceste za višegodišnje ignoriranje infrastrukturnih problema juga Hrvatske, dok hvali lokalce koji su pomogli turistima.
Dok je ostatak Hrvatske prošlog vikenda živio svoj uobičajeni ritam, stanovnici Konavala bili su doslovce zatočeni u svojim domovima. Prometna blokada koja je paralizirala ovaj kraj, uzrokovana ogromnim kolonama na graničnim prijelazima, za većinu građana bila je tek kratka vijest. No, za Konavljane to je bila još jedna u nizu epizoda koja razotkriva sustavno zanemarivanje juga od strane središnje vlasti.
"Budimo realni, to što su Konavle prošlog vikenda bile u prometnoj blokadi, što Konavljani dva dana nisu mogli izać' iz kuće samo je njihov problem", ironično konstatira autor kolumne objavljene 8. kolovoza 2026. na portalu Slobodne Dalmacije, dodajući da su mnogi u zemlji čak i zadovoljni jer se na jugu, eto, samo "guli" turiste.
Autor se u tekstu osvrće na višegodišnju agoniju i upozorenja koja sustavno padaju na gluhe uši. Podsjeća da je Tonči Peović još prije osam godina pitao tadašnjeg glavnog ravnatelja policije Nikolu Milinu zašto Hrvatska nije pripremila granicu za Schengen standarde. Milina ga je, tvrdi autor, "umalo proglasio idiotom" uvjeravajući da je sve spremno. "Prvi policajac u Hrvata slagao je a da nije trepnuo", piše kolumnist.
U međuvremenu se ništa nije promijenilo. Isti autor je prije dvije godine upozorio na apsurdnu situaciju na prijelazima Karasovići i Brgat, gdje se razdvajanje putnika iz EU-a i onih izvan nje može izvesti tek na 200 metara od policijske kućice, dok se kolone protežu i do 20 kilometara. "I najgluplja vlada mogla je u 8 godina potegnut 2 km sporedne trake", naglašava, ističući kako Hrvatske ceste u dvije godine od njegovog upozorenja nisu napravile gotovo ništa.
Posebno je oštar opisujući patnje ljudi zarobljenih u automobilima. "Glavonje u Briselu i Zagrebu ne znaju kako je to na 38 stupnjeva stajati 5 ili 10 sati u koloni, s dvoje djece u automobilu kojem zbog klimatizacije radi motor, bez WC-a, bez vode. Niti ih je briga". Uz to, navodi se da se kamioni iz prometa mogu isključiti jedino na Pelješcu, što dodatno komplicira ionako kaotičnu situaciju.
Kolumnist ne štedi ni državne tvrtke i političare, tvrdeći da "njihove političke sponzore u Vladi nije briga za Dubrovnik i Konavle". Ironično komentira kako se vlast sada hvali da je pronašla rješenje, a zapravo su se "sjetili točno onog rješenja o kojem pišemo godinama. Prepisuju iz novina. Kako ih sramota nije!?"
Usprkos svoj gorčini, tekst završava u pozitivnom tonu. Autor izražava ponos na lokalno stanovništvo koje je, iako su "platili tuđe gluposti", priskočilo u pomoć ljudima zatočenim u kolonama i to o vlastitom trošku. Posebno ističe Božu Lasića kojem "skida kapu za sve što je napravio".
Također, pohvaljuje i strance u koloni koji ovaj put nisu iskalili bijes na nevinima, podsjećajući na incident od prije dvije godine kada je gnjevna masa napala obitelj Prlenda. "Čak i nesretnim ljudima iz kolone skidam kapu što ove godine nisu ispalili", zaključuje autor.
Hrvatsku vladu generalno boli ona stvar. Ako ovo pročitaju, reći će da lažem jer da su nam napravili Pelješki most. Hvala, niste trebali, mogli ste nas za taj konat nekome dat u koncesiju.
Uz opasku da je Pelješka "brza cesta" zapravo "tanko crijevo s dva mjesta za pretjecanje" i da je željeznička povezanost gora nego u Africi, autor zaključuje da je jug Hrvatske i dalje "peti kotač na autu", prepušten sam sebi dok se političke igre vode stotinama kilometara sjevernije.
