Lančani sudar i odšteta: Zašto nije uvijek kriv samo posljednji vozač?
Hrvatski sudovi sve češće primjenjuju institut solidarne odgovornosti, a ključnu ulogu u dokazivanju dinamike sudara imaju vještaci i sofisticirani simulacijski programi.
Hrvatski sudovi sve češće primjenjuju institut solidarne odgovornosti, a ključnu ulogu u dokazivanju dinamike sudara imaju vještaci i sofisticirani simulacijski programi.
Prometne nesreće tipa lančanog sudara redovito izazivaju pozornost i niz pitanja o odgovornosti. Iako je rašireno mišljenje da je za svu štetu automatski kriv onaj tko je posljednji udario u kolonu, sudska praksa u Hrvatskoj pokazuje da stvari nisu tako jednostavne. Utvrđivanje krivca često je složena jednadžba s više nepoznanica, a rješenje se krije u detaljnoj rekonstrukciji događaja i primjeni zakonskih odredbi o solidarnoj odgovornosti.
O problematici zorno svjedoči presuda Županijskog suda u Puli u predmetu Gž-348/2025 od 12. svibnja 2025. godine. Vozačica je u lančanom sudaru od pet vozila pretrpjela štetu iako je propisno stajala na crvenom svjetlu semafora. Na njezino je vozilo prvo naletio Subaru, a potom je na taj Subaru naletio Golf, odbacivši ga ponovno u vozilo tužiteljice. Ona je tako pretrpjela dva odvojena udara.
Kada je zatražila odštetu od osiguravajućeg društva vozila Subaru, uslijedilo je odbijanje. Osiguratelj je tvrdio da isključiva odgovornost nije na njihovom osiguraniku jer je šteta nastala i djelovanjem vozača Golfa. Postavilo se ključno pitanje: može li se tehnički razgraničiti koliki je točno doprinos svakog pojedinog udara na ukupnu štetu?
Odgovor je stigao od sudskog vještaka. Njegov je nalaz bio jasan:
"da tehničkim putem nije moguće točno razgraničiti koliki je doprinos naknadnog udara na opseg i vrstu štete po svakom pojedinom dijelu na vozilu tužiteljice."Ova konstatacija bila je ključna za daljnji tijek postupka.
Budući da se udjeli pojedinih vozača u ukupnoj šteti nisu mogli utvrditi, sud je primijenio institut solidarne odgovornosti. Prema zakonu, kada više osoba prouzroči štetu, a njihovi se udjeli ne mogu razlučiti, svi odgovaraju solidarno. To u praksi znači da oštećena vozačica može cjelokupnu naknadu štete potraživati od bilo kojeg od sudionika koji su je skrivili, u ovom slučaju od osiguravatelja vozila Subaru, koje ju je prvo udarilo.
Iako se čini da su vozači koji su propisno stajali u koloni u najboljoj poziciji, iskustvo pokazuje da i oni često svoja prava moraju ostvarivati sudskim putem. Osiguravajuće kuće znaju biti sklone isplatiti samo štetu na stražnjem dijelu vozila, dok odštetu za oštećenja na prednjem dijelu, nastalu odbacivanjem na vozilo ispred, nerijetko osporavaju. To potvrđuje i predmet Županijskog suda u Zagrebu Gž-3784/2019-3, u kojem je presuda donesena 10. lipnja 2022. godine.
U utvrđivanju dinamike lančanog sudara presudnu ulogu imaju prometni vještaci. Njihov je zadatak rekonstruirati redoslijed udara i odgovoriti na pitanja o brzini, razmacima i mogućnostima izbjegavanja nesreće. U tom poslu već se desetljećima koriste napredni simulacijski programi. Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" takve programe, poput PC CRASH-a, primjenjuje još od 2002. godine, a sudovi se na njihove nalaze sve češće pozivaju u svojim presudama.
Sudionici lančanog sudara često su zatrpani pitanjima: je li se moglo pravodobno stati, je li razmak bio adekvatan, je li vozač mogao predvidjeti opasnost? Odgovore na njih daju upravo vještaci, čime se iz jednadžbe s brojnim nepoznanicama polako izvlače konkretni zaključci o odgovornosti. A konačnu riječ, kao i u opisanim slučajevima, najčešće daje sud.
