Dr. Dana Suskind, dječja otorinolaringologinja, poručuje roditeljima da u eri umjetne inteligencije zaborave na stvaranje malih IT stručnjaka. Umjesto toga, trebaju graditi karakter koji će djeci pomoći da se nose sa životnim izazovima.
Dok svijet bruji o umjetnoj inteligenciji i njezinu utjecaju na tržište rada, mnogi se roditelji s pravom pitaju kako pripremiti djecu za budućnost koja se čini neizvjesnom. Odgovor koji nudi dječja otorinolaringologinja dr. Dana Suskind mogao bi ih iznenaditi jer nema veze s tehnološkim vještinama.
"Da danas odgajam dijete, ne bih ga učila kako biti najbolji korisnik umjetne inteligencije", izjavila je dr. Suskind za CNBC. Njezin je fokus na jednoj daleko temeljnijoj ljudskoj osobini koja se, ironično, najbolje razvija kroz neugodna iskustva.
Prema dr. Suskind, ključna je vještina za djecu koja odrastaju u doba umjetne inteligencije tolerancija na frustraciju. To je sposobnost da nastave pokušavati i onda kada im nešto ne polazi za rukom odmah. Ona smatra da upravo ta iskustva, koja roditelji instinktivno žele ukloniti, potiču najvažniji oblik razvoja.
"Napredak se rijetko događa unutar zone ugode", ističe liječnica, ukazujući na paradoks modernog roditeljstva. U želji da djeci osiguramo najbolje, često im nesvjesno uskraćujemo priliku za rast koji proizlazi iz borbe s poteškoćama.
Kada dijete naiđe na prepreku, prirodna je reakcija roditelja uskočiti i riješiti problem. No, dr. Suskind upozorava da je to upravo ono što treba izbjegavati. "Posao roditelja nije preuzeti zadatak", naglašava. Umjesto toga, uloga je odraslih pružiti podršku dok dijete samostalno prolazi kroz manje poteškoće.
Takav pristup kod djece razvija upornost i važnu životnu lekciju da ne trebaju odustati čim nešto postane teško. Frustracija, objašnjava, nije neprijatelj kojega se treba riješiti, već snažan alat koji potiče kreativnost i samostalno rješavanje problema. Gotova rješenja, s druge strane, mogu djeci uskratiti ključni dio procesa učenja.
Dr. Suskind ide i korak dalje, povezujući toleranciju na frustraciju s najvišim oblicima ljudskog postignuća. "Ne možete inovirati bez ponovljenih neuspjeha niti kritički razmišljati bez suočavanja s neizvjesnošću", tvrdi. Njezina je poruka roditeljima jasna: dopustite djeci da pogriješe i pokušaju ponovno.
Ova se vještina, dodaje, ne razvija u vakuumu. Djeca se s frustracijom uče nositi i kroz odnose s roditeljima, učiteljima i vršnjacima, što izravno pridonosi razvoju samoregulacije, otpornosti i empatije. Konačni cilj nije odgojiti dijete koje će znati sve odgovore, već osobu koja se ne boji pitanja.
"Pomogla bih mu da postane prilagodljiva osoba koja ne odustaje pred teškoćama i uči iz neuspjeha kako bi nastavila napredovati, čak i kad rješenje nije odmah vidljivo", zaključuje dr. Suskind.
