Misteriozni nestanak košarkaša Briskera
Priča o Johnu Briskeru, jednom od najvećih grubijana ABA i NBA lige, čiji život završava misterijem u Ugandi, dotiče i Hrvatsku preko njegova suigrača Rudyja Tomjanovicha.
Priča o Johnu Briskeru, jednom od najvećih grubijana ABA i NBA lige, čiji život završava misterijem u Ugandi, dotiče i Hrvatsku preko njegova suigrača Rudyja Tomjanovicha.
Prije 48 godina Khalilah Rashad, majka najmlađeg djeteta Johna Briskera, obavila je posljednji telefonski razgovor s njim. Bio je to 11. travnja 1978. godine i zadnji put da je itko čuo glas briljantnog košarkaša iz šezdesetih i sedamdesetih. Njegov nestanak jedan je od najmisterioznijih u američkoj povijesti, a sve upućuje na to da je stradao pod režimom zloglasnog ugandskog diktatora Idija Amina, piše Index.hr u svojoj rubrici Retrosportiva.
Rođen 1947. godine u Detroitu, Brisker je odrastao u ekstremnom siromaštvu. Otac ih je napustio kad mu je bilo pet godina, a majka Ernestine je sama uzdržavala obitelj prodajom rabljene odjeće. Kad mu je bilo osam godina, majka je doživjela moždani udar i ostala djelomično paralizirana. Obitelj se selila 15 ili 20 puta jer nisu mogli plaćati stanarinu. "Imao sam mnogo razloga za frustraciju pa bih izlazio van i izbacivao ih šutirajući loptu. Košarkom sam pokušavao zaboraviti život na tom mjestu", govorio je Brisker. Već s 11 godina radio je osmosatne smjene lažući poslodavcima o svojoj dobi, a košarka mu je bila bijeg od surove stvarnosti.
U srednjoj školi Hamtramck suigrač mu je bio Rudy Tomjanovich, dijete hrvatskih imigranata i buduća legenda Houston Rocketsa. Zajedno su dominirali terenom, a Brisker je u zadnjoj godini bilježio prosjek od 24 poena i 20 skokova. Igrao je i sa Spencerom Haywoodom, budućom zvijezdom ABA i NBA lige. Nakon srednje škole upisao je Sveučilište u Toledu, gdje je momčad ostvarila omjer 23 pobjede i samo dva poraza te se plasirala na NCAA turnir. No, sukobio se s trenerom Bobom Nicholsom zbog, kako je tvrdio, rasne diskriminacije. "Kada sam stigao, vidio sam da su neki ljudi protiv mene zbog boje kože. Tada sam se promijenio. Postao sam neprijateljski raspoložen", rekao je Brisker. Predvodio je i protest zbog lošeg tretmana crnog suigrača Boba Millera. U prosincu 1968., u zadnjoj sezoni na koledžu, suspendiran je nakon samo šest utakmica i proglašen akademski nepodobnim. Vratio se kući bez diplome, ali s čirom na želucu. "Da sam ostao tamo, ozlijedio bih nekog, a onda i sebe", poručio je.
Nakon što nije izabran na NBA draftu u travnju 1969., karijeru je nastavio u ABA ligi potpisavši za Pittsburgh Piperse. Odbio je početnu ponudu od deset tisuća dolara godišnje dok mu nisu ponudili 12,5 tisuća, tadašnji minimalac. Već u prvom startu, nakon 15 utakmica s klupe, zabio je 42 poena. Sezonu novaka završio je s prosjekom od 21 poena i šest skokova i izabran je u idealnu momčad novaka. Brzo je stekao nadimak "Teškaški prvak ABA lige". U jednoj od brojnih tučnjava, protiv Sama Smitha iz Kentucky Colonelsa, Brisker ga je srušio jednim udarcem, a Smith je završio s deset šavova više i dva zuba manje. Brisker je u šali govorio da je prve godine sudjelovao u desetak ili petnaest tučnjava i pobijedio u svima. "Kad god se braniš, naći će se netko tko će te proglasiti nasilnikom ili razbijačem", rekao je.
Unatoč reputaciji, Brisker je na terenu briljirao. U studenom 1970. srušio je rekord Pittsburgh Civic Arene s 53 koša protiv Indiana Pacersa, a već sljedeće večeri dodao je 50 protiv Texasa, postigavši ukupno 103 koša u dvije utakmice. Iako je bio visok samo 196 centimetara, kombinacija agresivnosti i pozicioniranja uvijek ga je dovodila u prave situacije. Opsesija novcem bila mu je legendarna. Kada je izabran na All-Star utakmicu, povjerenika lige jurio je po hodniku tražeći da mu na licu mjesta isplati bonus od 300 dolara. Na koledžu se bavio i američkim nogometom te je bio najbolji tight end ekipe, a tvrdio je da su mu se javila tri NFL kluba. Odbio je i unosnu ponudu iz Napulja za igranje u Europi jer se htio natjecati u Americi.
Nakon završetka karijere, Brisker je 1978. godine odlučio započeti novi život u Africi. Njegov bivši suigrač i prijatelj Spencer Haywood pokušao ga je odgovoriti, no Brisker se oglušio na savjete i u ožujku 1978. otputovao u Afriku. Prema riječima njegovog brata, prvi put je posjetio Afriku još 1975. godine.
Posljednji put se čuo s Khalilah Rashad 11. travnja 1978. iz Kampale, glavnog grada Ugande. Tada je zemljom vladao Idi Amin, čiji je režim pao u travnju 1979. godine. Prema navodima Indexa, postoji više teorija o Briskerovoj sudbini. Neki izvori tvrde da je bio Aminov tjelohranitelj, plaćenik ili boksački partner, dok drugi navode da je promijenio identitet kako bi pobjegao od pravnih nedaća. Postoji i verzija da je preživio do pada režima, nakon čega su ga pogubili pripadnici novih snaga. Službeno je proglašen mrtvim 1985. godine.
Priča o Briskeru ima i hrvatsku dimenziju kroz njegovog srednjoškolskog suigrača Rudyja Tomjanovicha, sina hrvatskih imigranata. Tomjanovich je kasnije postao jedan od najboljih igrača Houston Rocketsa i trener koji ih je sredinom devedesetih odveo do jedina dva NBA naslova.