Mogu li bizoni spasiti Španjolsku od šumskih požara?
Sve žešća klimatska kriza tjera Španjolsku na inovativna rješenja, a jedan pionirski projekt istražuje mogu li europski bizoni postati prirodni vatrogasci.
Sve žešća klimatska kriza tjera Španjolsku na inovativna rješenja, a jedan pionirski projekt istražuje mogu li europski bizoni postati prirodni vatrogasci.
Dok se Španjolska suočava s jednom od najgorih kriza šumskih požara u povijesti, znanstvenici i upravitelji okoliša okreću se neobičnom savezniku: europskom bizonu. Ova najveća divlja kopnena životinja na kontinentu mogla bi, prema hipotezi koja se upravo testira, pomoći u smanjenju zapaljivog materijala u šumama i tako usporiti širenje vatre.
Ideja je jednostavna: ako u šumi ima manje suhog raslinja, grmlja i granja, požari se teže šire. Upravo tu na scenu stupa bizon. "Jedna od karakteristika životinje je da jede drvo, šikaru, grmlje, vegetaciju drveća, lišće i grane, što je sve zapaljivi materijal... Ako to nitko ne pojede ili ne ukloni, može izgorjeti," objasnio je za Euronews Fernando Morán, veterinar i osnivač Europskog rezervata bizona i centra za interpretaciju, osnovanog 2008. godine. Dodaje kako ono što životinja ne pojede, slomi, bilo gaženjem ili udaranjem glavom. Zbog toga ga Morán naziva "prirodnim vatrogascem" ili "divljim vatrogascem kojeg je imenovala priroda".
Kako bi se ova teorija provjerila u praksi, organizacija Rewilding Spain pokrenula je u siječnju 2026. pionirski istraživački projekt u El Recuencu, u pokrajini Guadalajara. U ograđenom prostoru mediteranske šume od 400 hektara živi devet europskih bizona. Znanstvenici sa Sveučilišta Baskijskog kraja, Sveučilišta u Manchesteru i danskog istraživačkog centra Econovo prate kako se životinje prilagođavaju iberskom ekosustavu i kakav utjecaj imaju na drvenastu vegetaciju.
Životinje su opremljene GPS uređajima, a istraživači analiziraju njihovu prehranu, razinu stresa i promjene koje uzrokuju u strukturi vegetacije. Cilj je generirati nove podatke o ulozi ove vrste u obnovi ekosustava i stvaranju "otpornijih šuma na požare i druge utjecaje klimatskih promjena", priopćili su iz Rewilding Spain prilikom najave projekta.
Reintrodukcija europskog bizona dio je šire strategije "rewildinga" ili ponovnog ozelenjivanja, koja se širi Europom s dvostrukim ciljem: obnova degradiranih ekosustava i jačanje njihove otpornosti na klimatske promjene. Lidia Valverde, voditeljica komunikacija u Rewilding Spain, sažela je tu filozofiju za El Salto: "Rewilding je novi pristup, komplementaran klasičnoj ideji konzervacije. Temelji se na ideji da nije dovoljno čuvati prirodu koju još imamo; također moramo vratiti dijelove koji su izgubljeni iz ekosustava kako bi se priroda mogla vratiti u ravnotežu."
Jedan od najnaprednijih primjera je projekt Wilder Blean u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji kombinira ekološko upravljanje s ekoturizmom i otvaranjem radnih mjesta. Njemačka održava jednu od rijetkih slobodnoživućih populacija bizona u zapadnoj Europi, dok Poljska, kolijevka oporavka vrste nakon izumiranja u divljini u 20. stoljeću, radi na povećanju genetske raznolikosti svojih krda.
Ideja korištenja životinja za smanjenje gorivog materijala nije jedinstvena za Španjolsku. Članak objavljen na stranicama Svjetskog ekonomskog foruma, temeljen na studiji istraživača s Australskog nacionalnog sveučilišta, ističe da sisavci, ptice, pa čak i kukci mogu postati saveznici protiv šumskih požara konzumirajući dijelove drveća i grmlja koji najlakše gore. Kao primjer navodi se slučaj krda od 500 koza koje su pomogle zaštititi predsjedničku knjižnicu Ronalda Reagana u SAD-u, očistivši zapaljivu vegetaciju oko kompleksa.
Unatoč obećavajućoj hipotezi, znanstvenici upozoravaju da je prerano za donošenje konačnih zaključaka. Studija Rewilding Spaina ima za cilj procijeniti i pozitivne učinke i moguće negativne utjecaje na teritorij, uključujući mogućnost suživota bizona s tradicionalnim korištenjem šuma poput sječe drva, lova ili branja gljiva.
Poseban izazov predstavlja i ograničena genetska osnova vrste. Kako ističe Europski rezervat bizona i centar za interpretaciju, svi današnji bizoni potječu od samo 12 osnivačkih jedinki, što zahtijeva pažljivo upravljanje uzgojnim programima kako bi se osigurala održivost vrste. Uzgojni programi provode se i u Cabárceno Nature Parku u Kantabriji, koji je dom nekim od rijetkih primjeraka ove životinje na Pirenejskom poluotoku.
Istraživači inzistiraju da bizoni ni u kojem slučaju ne bi zamijenili tradicionalne metode upravljanja šumama, ali bi mogli postati dodatni alat u borbi protiv sve ekstremnijih požara koji prijete Španjolskoj i ostatku Europe.