Hvaljena pjesnikinja objavila je svoj debitantski roman 'Ovdje počinje šuma', potresnu priču o odrastanju u siromaštvu i nasilju, a u intervjuu za Novi list progovara o pisanju, traumama i položaju žena.
Nakon što se etablirala kao jedna od najnagrađivanijih hrvatskih pjesnikinja mlađe generacije, Monika Herceg objavila je svoj prvi roman. "Ovdje počinje šuma" emocionalan je i mračan prozni mozaik koji kroz 130 kratkih epizoda na 245 stranica prati odrastanje djevojčice u ruralnoj Hrvatskoj osamdesetih godina prošlog stoljeća.
U razgovoru za Novi list, autorica rođena u Sisku 1990. godine otkriva kako joj proza nije strana, iako je javnost prvenstveno poznaje po iznimno uspješnim zbirkama poezije. "Proza je oduvijek tu. Za mene je književnost živo tkivo, spavam s knjigama, čak ih doslovno moram gurati iz kreveta (smijeh), budim se s knjigama, uvijek zapisujem", rekla je Herceg.
Roman je ispripovijedan kroz oči djeteta, a autorica ističe kako je svjesno jezik svela na siromaštvo, djetinjstvo i usmenu predaju. Velika nosiva greda pripovijedanja je bakino pričanje priča, a Herceg naglašava kako je nužno bilo ostati u jeziku "babine moguće spoznaje". Njezina baka, baš kao i lik u romanu, bila je nepismena.
"Rekla bih da je svako pisanje u nekoj mjeri kopanje po sebi", istaknula je književnica, čije su pjesme prevedene na desetak jezika, a izbori poezije objavljeni su u Austriji i Litvi u sklopu europske pjesničke platforme Versopolis. Za prijelaz s poezije na prozu kaže da priča sama pronađe most, a kao uzore navodi Maxa Portera i knjigu "Tuga je pernata stvar", te regionalne autorice Milenu Marković ("Deca") i Darka Cvijetića.
Radnja romana smještena je u kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Djevojčica živi s ocem, majkom, bakom i djedom u trošnom kućerku s jednom jedinom žaruljom. Otac je jedini zaposlen, plaća je sirotinjska i jedva spajaju kraj s krajem. No, najveći problem nije samo neimaština, već patrijarhalno nasilje koje provodi djed, nasilnik i alkoholičar koji tuče sve redom.
Početkom Domovinskog rata otac odlazi u Hrvatsku vojsku, a ostatak obitelji bježi iz sela okruženog srpskim stanovništvom. Vraćaju se nakon izbjeglištva, a otac se iz rata vraća teško ranjen, ali radno sposoban. Djevojčicin svijet mašte, u kojem razgovara s kućom, štalom i drvećem, pretvara se u srnu i nosi šumu u sebi, postaje njezin bijeg od surove stvarnosti. U najmračnijim trenucima, dok je majka kupa, izgovara sama sebi: "Sad će zaroniti u dubinu, i nikad se više neće vratiti!"
Priča je ispričana kroz epizode duge od jedne do najviše četiri stranice, od kojih svaka nosi snažnu emociju. Te crtice slažu se u mračni mozaik koji je, iako bolan, umjetnički iznimno vrijedan. U samo dvije-tri epizode, poput "Snjegovića" i "Mahuna", svjedočimo rijetkim tracima sreće u ovoj inače sumornoj svakodnevici.
"Ovdje počinje šuma najviše od svega pokazuje kako se od krhotina svakodnevice rađa glas dovoljno jak da ispripovijeda ono što drugi nisu mogli ni izgovoriti."
Herceg je za svoj pjesnički rad primila brojne nagrade. Dobitnica je Nagrade Goran za mlade pjesnike 2017. godine za rukopis "Početne koordinate", a knjiga je po objavi 2018. nagrađena Kvirinovom nagradom, nagradom Fran Galović, Slavić te međunarodnom nagradom Mostovi Struge. Godine 2019. objavila je "Lovostaj", za koji je dobila nagradu Na vrh jezika, a osvojila je i nagradu Lapis Histriae te prvu nagradu na natječaju Biber. Članica je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Govoreći o osobnim gubicima, Herceg se prisjetila oca. "Moj otac, koji je bio branitelj i invalid Domovinskog rata, i imao teški PTSP, umro je kada sam imala petnaest godina, ostavivši našu mamu koja nije radila samu s djecom na vrh brda", ispričala je. O toj boli progovara iz perspektive vremena: "Ponekad smrt odtugujemo dugo nakon što se dogodila, jer prije toga nismo imali emotivne kapacitete za takve osjećaje."
Danas odgaja dvoje djece, a kroz šalu dodaje da je treće dijete "malena ona" koja jednako treba ljubav i nježnost koju nije dobivala. Njezin roman "Ovdje počinje šuma" izdavač opisuje kao intimnu i nemilosrdnu kroniku siromaštva, nasilja i egzila, priču o ženama koje trpe i sjećanjima koja nastavljaju rasti iz pepela.
