Rana intervencija ključna je za razvoj govora, a odgađanje pregleda može dovesti do gubitka dragocjenog vremena, poručile su neuropedijatrica dr. Emina Vukaz i logopedica Emina Herić u emisiji Novi dan.
Roditelji koji primijete da njihovo dijete kasni s govorom ne bi trebali čekati u nadi da će ono "progovoriti samo od sebe". Pravovremeni pregledi i rano uključivanje stručnjaka mogu napraviti ogromnu razliku u djetetovu razvoju, složne su neuropedijatrica dr. Emina Vukaz i logopedica Emina Herić u razgovoru za N1.
Logopedica Herić posebno je naglasila važnost prepoznavanja osnovnih komunikacijskih vještina. Kada dijete navrši otprilike godinu dana, roditelji bi trebali obratiti pozornost ako primijete da ne uspostavlja kontakt očima, ne pokazuje zajedničku pažnju, ne reagira na svoje ime ili ne izgovara prve riječi, jer ti znakovi ne smiju biti zanemareni. Dodala je kako je razvijeno razumijevanje govora dobra osnova za jezični razvoj, no u slučaju izostanka tih vještina treba se što prije obratiti stručnjacima.
Dr. Vukaz pojasnila je da usporen razvoj govora ne predstavlja konačnu dijagnozu, već simptom koji ukazuje na potrebu za utvrđivanjem uzroka poteškoća. "Majke često prve primijete da nešto nije u redu, ali ih okolina nerijetko uvjerava da je riječ o prolaznoj fazi", rekla je. Vjeruje da roditeljsku zabrinutost treba uzeti za ozbiljno, a nakon što se posumnja u problem, prvo bi trebalo provjeriti sluh, budući da se neki poremećaji mogu javiti i nakon testiranja koje se radi odmah po rođenju.
Upozorila je i na sistemske probleme poput dugih lista čekanja i složenog sustava u kojem se djeca često "izgube" prije nego dođu do svih potrebnih pregleda. Istaknula je da se s terapijom ne bi trebalo čekati do postavljanja konačne dijagnoze. "Prve dvije godine života najvažnije su za razvoj mozga", naglasila je dr. Vukaz. Istaknula je kako je jedan od najvećih problema u sustavu to što ne postoji osoba koja bi vodila dijete kroz cijeli proces i usklađivala termine kod različitih specijalista.
Herić je skrenula pozornost na sve veći utjecaj ekrana na djecu. Zbog ubrzanog načina života mališani sve više vremena provode ispred telefona i televizora, a njihov mozak nije u stanju obraditi toliku količinu podražaja. To dovodi do smanjenog interesa za okolinu, igru i interakciju s drugima. Savjet je da se uređaji s ekranom ne koriste dok dijete ne počne govoriti i komunicirati na način koji uključuje razmjenu.
Dr. Vukaz je pojasnila da ekrani ne uzrokuju autizam, ali mogu usporiti razvoj jezika i potaknuti dodatne dijagnostičke provjere. Podsjetila je na smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koje kažu da djeca mlađa od 18 mjeseci ne bi smjela biti izložena ekranima, a nakon te dobi sadržaje bi trebala gledati samo uz roditelje koji s njima razgovaraju o tome što gledaju.
Sugovornice su istaknule ključnu ulogu roditelja u terapijskom procesu. Dr. Vukaz je spomenula istraživanje iz Velike Britanije koje je pokazalo da su djeca čiji su roditelji bili aktivno uključeni u terapiju postigla puno bolje rezultate od one djece koja su radila samo sa stručnjacima. Preporučila je roditeljima da počnu razgovarati s djecom već od prvih mjeseci, da ih uključe u svakodnevne poslove i da ne čekaju preglede kod stručnjaka kako bi krenuli s poticanjem govora.
Herić je upozorila i na potencijalnu štetu terapija pronađenih na internetu. "Dijete može usvojiti pogrešan način izgovora ili izvođenja vježbi, zbog čega kasnija logopedska terapija traje znatno duže", objasnila je. Umjesto da traže informacije na internetu ili koriste alate poput ChatGPT-a, savjetovala je roditeljima da se drže uputa stručnjaka koji će terapiju prilagoditi konkretnom djetetu.
Dr. Vukaz je navela konkretne razvojne miljokaze. Već kod bebe stare tri mjeseca, ako ne uspostavlja kontakt očima, to može biti prvi znak upozorenja. Dijete s navršenom godinom trebalo bi imati nekoliko funkcionalnih riječi, a ono koje u drugoj godini ima manje od 50 riječi zahtijeva dodatnu pažnju. "Čekanje može značiti gubitak dragocjenog vremena za ranu intervenciju", poručila je.
Herić je na kraju pozvala roditelje da ne odgađaju posjet logopedu i da ne odustaju od terapije, čak i ako rezultati nisu odmah vidljivi. Naglasila je da je rana intervencija izuzetno važna te da uz suradnju roditelja i stručnjaka uvijek postoji mogućnost napretka u djetetovom razvoju.
