Neurolozi o Musiali: Možda će trebati doživotnu terapiju
Nakon dva kolapsa na terenu, stručnjaci iz Njemačke i Italije objašnjavaju što se događa s nogometašem Bayerna i kakve su mu šanse za nastavak karijere.
Nakon dva kolapsa na terenu, stručnjaci iz Njemačke i Italije objašnjavaju što se događa s nogometašem Bayerna i kakve su mu šanse za nastavak karijere.
Nogometna javnost s velikom pozornošću prati zdravstveno stanje Jamala Musiale, 23-godišnjeg ofenzivnog veznjaka Bayerna München, koji je u razmaku od samo četiri dana doživio dva kolapsa na terenu. Iako konačna dijagnoza još nije potvrđena, vodeći neurolozi smatraju da bi se moglo raditi o epileptičkim napadajima, no istovremeno su optimistični u pogledu njegove buduće karijere.
Prvi incident dogodio se u subotu tijekom prijateljske utakmice protiv RB Leipziga, a drugi u utorak, nedugo nakon ulaska u igru protiv 1. FC Heidenheima. U oba slučaja Musiala se iznenada srušio, ali se oporavio u roku od nekoliko minuta i samostalno napustio teren, doduše vidno dezorijentiran. Na snimci drugog incidenta vide se i pokreti udova, no na temelju same snimke nije moguće donijeti zaključke.
Nakon drugog incidenta, sportski direktor Bayerna Max Eberl potvrdio je da je klub bio upoznat s Musialinim zdravstvenim stanjem te da su njegovi nastupi u obje utakmice bili unaprijed dogovoreni s liječničkim timom. Iz kluba su naglasili kako trenutno nema naznaka da bi ovaj neurološki problem mogao ugroziti nastavak njegove profesionalne karijere.
Sam Musiala otkrio je da su mu dijagnosticirane kratke i privremene "apsanse", koje su povezane s neurološkom disfunkcijom, te je uvjerio javnost da se osjeća dobro i da je pod nadzorom specijalista. U objavi na Instagramu poručio je: "Najvažnije na samom početku - dobro sam! Dijagnosticirani su mi kratkotrajni, privremeni i dobro lječivi apsansni napadaji koji su posljedica neurološke disfunkcije. Znam da možda djeluje zastrašujuće, ali za mene su trenutačno dio svakodnevice. Pod najboljom sam medicinskom skrbi i vrlo sam optimističan."
U trenucima kada se Musiala srušio tijekom utakmice protiv Heidenheima, igrači obiju momčadi tijelima su ga skrivali od kamera, dok su navijači skandirali njegovo ime. Mnogi su se prisjetili tragedija Marca-Viviena Foéa i Antonija Puerta, no činjenica da je Musiala oba puta samostalno napustio teren upućivala je na drugačiju prirodu problema.
Profesor Christoph Kleinschnitz, direktor Klinike za neurologiju Univerzitetske bolnice u Essenu, za njemački Bild je izjavio: "Iz neurološke perspektive, ovo bi mogao biti epileptički napadaj, odnosno takozvana apsans epilepsija." Pritom je naglasio da je nemoguće govoriti o konačnoj dijagnozi bez uvida u sve neurološke nalaze te da on nije Musialin liječnik.
Apsansi su napadaji koje karakterizira nagli i kratkotrajni gubitak svijesti te izostanak reakcije na okruženje, a prema definiciji Međunarodne lige protiv epilepsije, sam kratkotrajni gubitak pažnje nije dovoljan za dijagnozu. "Ovo stanje se uspješno liječi i Musiala bi mogao nastaviti igrati nogomet", dodao je Kleinschnitz, uz napomenu da bi u slučaju potvrde dijagnoze bila potrebna stalna terapija.
Hrvatski neurolog dr. Hrvoje Budinčević dodatno je pojasnio karakteristike apsansnih napadaja: "Osoba najčešće iznenada prekine aktivnost, zagleda se. Ovaj napadaj obično traje oko 5 do 20 sekundi, nakon čega se osoba praktički odmah vraća u normalno stanje. Sam apsansni napadaj i najčešće nije životno opasan i obično ne uzrokuje padove. Tako da tu treba razmotriti da nije slučajno riječ o tzv. atoničnom napadaju gdje osobe izgube tonus pa zbog toga padaju."
Profesorica Maria Paola Canevini, direktorica Centra za epilepsiju ASST Santi Paolo e Carlo u Milanu, za Corriere della Sera iznijela je nešto drugačiju procjenu. "Servono ancora conferme diagnostiche, ma il quadro delle manifestazioni sembrerebbe compatibile con quello delle crisi epilettiche", rekla je, upozorivši da bi se, ako je Musiala imao subjektivni osjećaj na početku epizode, prije moglo raditi o fokalnim krizama, odnosno krizama koje počinju u određenoj zoni moždane kore.
Canevini je objasnila razliku između fokalnih i generaliziranih kriza: fokalne počinju u ograničenom dijelu mozga, dok generalizirane od samog početka zahvaćaju obje moždane hemisfere. Naglasila je i da epilepsija i profesionalni sport nisu nespojivi te da ne postoji zabrana bavljenja sportom za osobe s epilepsijom. Prema njezinim riječima, u oko 70 posto slučajeva epilepsije napadaji se mogu uspješno kontrolirati lijekovima, čime se omogućuje nastavak sportske aktivnosti.
Dr. Budinčević se slaže s tom procjenom: "Sama epilepsija nije kontraindikacija za kraj karijere niti za bavljenje sportom, bilo profesionalnim, bilo rekreativnim. Ono što je jako bitno imati dobru kontrolu napadaja, a to se može vrlo dobro, čak izvrsno postići s mnogim lijekovima koje imamo na raspolaganju u liječenju ove bolesti."
Profesorica Canevini podsjetila je na slučaj talijanskog atletičara Salvatorea Antiba, srebrnog olimpijca na 10.000 metara iz Seula 1988. i dvostrukog europskog prvaka iz Splita 1990., koji je također živio s epilepsijom. Antibo je doživio napadaj tijekom Svjetskog prvenstva u Tokiju 1991., no uspješno se vratio natjecanjima, što je dokaz da se uz kontroliranu terapiju može ostvariti vrhunska sportska karijera.
Musiala će nastaviti s detaljnim pregledima i terapijom kod specijalista neurologije, dok njegov nastup u njemačkom Superkupu protiv Borussije Dortmund još nije službeno potvrđen. Bayern i dalje računa na 23-godišnjeg veznjaka, no hoće li biti spreman za taj susret, zasad nije poznato.
