Ministarstvo graditeljstva predstavilo prijedlog koji nakon 30 godina uvodi red u dugoročni najam, no obvezne zadužnice i birokracija izazivaju zabrinutost, posebno u skupim gradovima poput Dubrovnika.
Nakon tri desetljeća pravnog vakuuma, Ministarstvo graditeljstva predstavilo je novi Prijedlog zakona o najmu stanova koji bi mogao iz temelja promijeniti odnos između najmodavaca i podstanara. Cilj je jasan: izvući dugoročni najam iz sive zone, zaštititi vlasnike od neplatiša, a najmoprimcima osigurati stabilnost. No, kada se plemenite namjere pretoče u konkretne zakonske članke, otvara se niz pitanja o administrativnim i financijskim opterećenjima za obje strane.
Glavna poluga novog sustava je obvezna solemnizacija ugovora o najmu kod javnog bilježnika. Time se želi postići brže rješavanje sporova i lakša naplata dugovanja bez višegodišnjih sudskih procesa. Međutim, postavlja se pitanje hoće li dodatni trošak i birokracija odvratiti male iznajmljivače od legalizacije najma, što je upravo suprotno od željenog učinka.
Najinovativniji, ali i najsloženiji dio prijedloga je uključivanje Agencije za osiguranje radničkih tražbina u sustav najma. Ta bi državna agencija preuzela ulogu jamca: ako podstanar ne plati stanarinu, država namiruje dug najmodavcu. Sigurnosni jastuk, međutim, ima svoju cijenu. Najmodavac će agenciji plaćati godišnju članarinu u iznosu do 2 posto godišnje najamnine.
S druge strane, teret prelazi na najmoprimca koji će, uz već obvezan polog u visini jedne stanarine, morati potpisati i bjanko zadužnicu do čak 10 tisuća eura. U sredinama s iznimno visokim cijenama najma, poput Dubrovnika, ovo bi moglo predstavljati nepremostivu prepreku za mlade obitelji i studente. Mnogima bi toliki financijski i pravni rizik mogao biti razlog za odustajanje od legalnog dugoročnog najma.
Zakon donosi i pozitivne pomake, poput ograničavanja rasta stanarina jednom godišnje prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, što unosi određenu predvidljivost. No, kritičari zamjeraju što se država odlučila za komplicirane agencijske i jamstvene sustave umjesto da uvede porezne olakšice za dugoročni najam. Upravo bi takve olakšice, smatraju, stvorile održiv sustav u kojem bi mladi lakše rješavali stambeno pitanje, a vlasnici imali pravnu sigurnost bez straha od administrativnih blokada.
