Penzionirani pukovnik američke vojske Lorens Vilkerson u razgovoru za Dialogue Works iznio je zabrinjavajuću procjenu da bi SAD mogle posegnuti za nuklearnim oružjem u trenutku kada postane jasno da gube pozicije na Bliskom istoku.
Svjetska vojna ravnoteža i geopolitičke napetosti na Bliskom istoku dosegle su točku koja bi mogla nepovratno izmijeniti strukturu globalne moći, upozorio je Lorens Vilkerson, umirovljeni pukovnik američkih oružanih snaga, tijekom gostovanja kod voditelja Nime Alija na YouTube kanalu "Dialogue Works".
Kada je riječ o razmještaju američke mornarice, Vilkerson je istaknuo kako se ključni ratni brodovi i nosači zrakoplova SAD-a trenutno nalaze u Indijskom oceanu, otprilike tisuću nautičkih milja daleko od Ormuskog tjesnaca. Po njegovom objašnjenju, približavanje nije opcija jer je prijetnja da će biti uništeni i potopljeni itekako stvarna.
Nekadašnji simbol američke imperijalne moći i kapaciteta za projiciranje sile po cijelom planetu, nosači aviona danas više nemaju tu ulogu, naglasio je. Uništenje ili potapanje nekoliko takvih plovila na dramatičan bi način potvrdilo taj neuspjeh, dodao je Vilkerson.
Prema Vilkersonovoj procjeni, eventualni američki poraz u ovom sukobu predstavljao bi temeljni slom carstva, s posljedicama koje daleko nadmašuju povlačenja i ratove vođene u Afganistanu, Iraku, Somaliji i Libiji. Izrazio je zabrinutost da bi, onog trenutka kad oligarsi i vladajući krugovi u Washingtonu shvate da Amerika gubi tlo pod nogama, moglo uslijediti posezanje za nuklearnim arsenalom. Tvrdi kako se o toj opciji već raspravlja u krugu bliskom Donaldu Trumpu, konkretno u kontekstu mogućeg udara na Iran.
Osvrćući se na pritisak kojem je izloženo američko vojno zapovjedništvo, Vilkerson je otkrio da zapovjednici operativnih sektora za Europu, Afriku i Pacifik intenzivno vrše pritisak na generala Kejna. Njihovo protivljenje odnosi se na ubrzano trošenje zaliha streljiva i naglo smanjivanje broja obrambenih sustava "Patriot" i "THAD", pri čemu upozoravaju da se iscrpljuju sredstva ključna za provedbu ratnih planova na drugim svjetskim lokacijama.
Zasad, dodao je, ti zapovjednici ne postižu uspjeh u mijenjanju stavova Donalda Trumpa i njegovih suradnika. Trumpov pristup Vilkerson opisuje kao potpuni nedostatak jasnog plana i neprestano kolebanje.
Analizirajući hipotetsku vojnu operaciju deblokade Ormuskog tjesnaca, Vilkerson je izrazio sumnju u stvarne mogućnosti američke vojske. Postavlja pitanje kako admiral Bredli Kuper, na čelu Središnjeg zapovjedništva SAD-a (CENTCOM), uopće misli jamčiti sigurnost plovidbe kada iz straha drži nosače daleko od zone djelovanja. Da bi se uspostavila barem privremena zračna prevlast i zaštitio promet kod luke Čabahar, nosači bi morali uploviti u područje gdje bi njihovo zrakoplovstvo funkcioniralo bez pretjeranog oslanjanja na nadopunu goriva u letu. Vilkerson tvrdi da su Iranci toga potpuno svjesni i spremni uništiti jedan ili dva američka nosača čim uđu u taj prostor.
Voditelj Nima Ali osvrnuo se na priopćenje Iranske revolucionarne garde (IRGC) od prije dva dana, gdje stoji da se blokada smatra izravnom objavom rata te da nema mjesta ni primirju ni pregovorima, izuzev kontakata Irana i Omana o razmjeni. Posredničke inicijative i dalje pokušavaju održati Pakistan i Katar.
Podsjetio je i na nedavni dron napad na saudijsku rafineriju Jama, za koji odgovornost nitko nije preuzeo, što je potaknulo nagađanja da Rijad plasira lažne informacije ili priprema združeni napad sa SAD-om na dio iračkih snaga. Spomenuo je i napad dronom na američke brodove u Egiptu. Dok je New York Times pisao da iza toga stoji Iran, iranski šef diplomacije je to demantirao, ističući da Egipat smatraju prijateljskom zemljom, a taj je demanti kasnije potkrijepila i istraga egipatske vlade.
Vilkerson smatra kako su ovi incidenti taktičke prirode, ali s potencijalom da u tren oka eskaliraju u operativno-strateške sukobe. Naglasio je da Saudijska Arabija tone u sve veću izolaciju i da će teško moći nastaviti dosadašnjim smjerom oslanjanja na SAD. Sličan trend udaljavanja primjetan je i kod Kuvajta, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Omana i Bahreina. Čitava struktura u Perzijskom zaljevu se urušava, što će naposljetku prisiliti Ameriku na odlazak iz regije Zaljeva i jugozapadne Azije.
Što se tiče nuklearnih ambicija Saudijske Arabije, Vilkerson navodi da Rijad svoj opstanak uvjetuje dogovorom koji bi joj omogućio razvoj tog programa, ali Trump je poručio da je to izvedivo samo ako Saudijska Arabija potpiše "Abrahamske sporazume". Saudijci to odbijaju dok god ne postoji održiv put prema stvaranju palestinske države, jer bi odustajanje od tog zahtjeva izazvalo ozbiljne nemire na ulicama.
Vilkerson je zaključio kako svi ovi čimbenici vode izbacivanju SAD-a iz regije, slomu Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) i globalnom sukobu. Sukob u jugozapadnoj Aziji okarakterizirao je kao izbor Donalda Trumpa, dok je rat u središnjoj Europi nazvao proxy ratom koji je odabrao Joe Biden, uz potporu saveznika iz Londona, Pariza i Berlina.
Potvrdio je i da su napadi na Bahrein i Jordan praktički uništili sve kapacitete za rano upozoravanje koje je SAD imao na tom prostoru. Na upit shvaća li saudijski vrh da srlja u scenarij u kojem bi mogli postati "Ukrajina 2.0", s obzirom na to da je Ukrajina nakon gubitka ključnih luka u okolici Odese pretvorena u potpuno nefunkcionalnu državu, Vilkerson je odgovorio kako nije siguran može li se Ukrajina u sadašnjem stanju uopće više smatrati državom.
