Obalni gradovi tonu brže nego što raste more
Novo istraživanje otkriva da slijeganje tla u gusto naseljenim obalnim područjima gotovo utrostručuje efekt porasta razine mora, a glavni krivac često je ljudska aktivnost.
Novo istraživanje otkriva da slijeganje tla u gusto naseljenim obalnim područjima gotovo utrostručuje efekt porasta razine mora, a glavni krivac često je ljudska aktivnost.
Stanovnici gusto naseljenih obalnih regija diljem svijeta suočavaju se s dvostrukom prijetnjom: dok ocean raste, tlo na kojem žive istovremeno tone. Novo istraživanje Tehničkog sveučilišta u Münchenu (TUM) i Sveučilišta Tulane, objavljeno 3. kolovoza 2026. u časopisu Nature Communications, pokazalo je da je relativni porast razine mora koji doživljavaju milijuni ljudi gotovo tri puta veći od globalnog obalnog prosjeka.
Znanstvenici su izračunali da ljudi u tim područjima u prosjeku doživljavaju relativni porast razine mora od 6 milimetara godišnje. Za usporedbu, globalni prosjek porasta razine mora ponderiran obalom iznosi 2,1 milimetar godišnje, dok je apsolutni porast uzrokovan klimatskim promjenama oko 3,15 milimetara godišnje. Više od pola milijarde ljudi živi u niskim obalnim zonama, što ih stavlja na prvu crtu jednog od najozbiljnijih izazova klimatskih promjena.
Glavni razlog za ovu razliku je slijeganje tla, postupno tonjenje terena ispod obalnih gradova i zajednica. Uzroci su često isprepleteni i uključuju intenzivno crpljenje podzemnih voda, eksploataciju nafte i plina, zbijanje mladih sedimenata u riječnim deltama te samu težinu rastućih urbanih područja. Prirodni procesi poput tektonskih pomaka također igraju ulogu.
"Ako želimo razumjeti porast razine mora duž obala i učinkovito odgovoriti, moramo promatrati ne samo ocean nego i kopno. Posebno u gusto naseljenim obalnim regijama ljudske aktivnosti uzrokuju jače slijeganje tla - često zbog prekomjernog crpljenja vode i resursa koji su prethodno stabilizirali podzemlje. Sama težina gradova, zajedno s dugoročnim geološkim procesima, može dodatno pojačati ovo slijeganje. Time značajno pojačavamo učinke klimatski uzrokovanog porasta razine mora", izjavio je dr. Julius Oelsmann, glavni autor studije i istraživač na Njemačkom geodetskom istraživačkom institutu na TUM (DGFI-TUM).
Istraživanje je identificiralo nekoliko velikih obalnih gradova kao žarišta slijeganja. Na vrhu liste nalazi se Jakarta s prosječnom brzinom slijeganja od 13,7 mm/godišnje, pri čemu pojedini dijelovi grada tonu i do 42 milimetra godišnje. Slijede Tianjin (13,5 mm/godišnje), Bangkok (8,5 mm/godišnje), Lagos (6,7 mm/godišnje) i Aleksandrija (4 mm/godišnje).
Na razini država, najveći populacijski ponderirani obalni prosjeci relativnog porasta razine mora zabilježeni su u Tajlandu, Bangladešu, Nigeriji, Egiptu, Kini i Indoneziji, u rasponu od 7 do 10 milimetara godišnje. Povišene stope, između 4 i 5 milimetara godišnje, bilježe i SAD, Nizozemska i Italija.
Iako su neki uzroci slijeganja tla prirodni, istraživači naglašavaju da je crpljenje podzemnih voda ključni faktor na koji se može izravno utjecati političkim odlukama. Primjeri iz prošlosti pokazuju da regulacija može dramatično smanjiti problem.
"U mnogim velikim obalnim gradovima crpljenje podzemnih voda glavni je pokretač slijeganja tla. To znači da lokalne političke odluke i odluke o upravljanju vodama mogu napraviti značajnu razliku. Poboljšano upravljanje podzemnim vodama, stroža regulacija crpljenja ili ciljana obnova vodonosnika mogu barem usporiti stope slijeganja, a u nekim slučajevima i uvelike ih zaustaviti", rekao je Florian Seitz, profesor geodetske geodinamike i direktor DGFI-TUM.
Tokio je nekada tonuo brzinom većom od 10 centimetara godišnje, a na najugroženijim lokacijama i do 24 centimetra godišnje. Vladine mjere i razvoj alternativnih izvora vode značajno su smanjili te stope. Sličan uspjeh postignut je u regiji Harris-Galveston u Teksasu, gdje je zbog prekomjernog crpljenja podzemnih voda 1975. godine osnovan Harris-Galveston Subsidence District s ciljem regulacije korištenja vode i promicanja očuvanja.
Zanimljivo je da nisu sve obale pod prijetnjom. U dijelovima Švedske i Finske geološko izdizanje tla nakon posljednjeg ledenog doba odvija se brže od porasta mora, što rezultira relativnim padom razine mora.
