Hrvatska se suočava s krajnjim rokom za dovršetak projekata iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a neiskorištenih 1,8 milijardi eura i prijetnja povrata novca Bruxellesu mogli bi ozbiljno ugroziti državni proračun i kreditni rejting.
1,8 milijardi eura, četvrtina od dosad isplaćenih 7,3 milijarde iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, leži neiskorišteno, a krivac su projekti koji nisu ugledali svjetlo dana. Sat otkucava do 31. kolovoza 2026., krajnjeg roka za dovršetak svih investicija, i ako taj datum prođe uzalud, Hrvatska će novac morati vratiti u europski proračun. Posljedice bi išle od produbljivanja manjka do direktnog ugrožavanja teško stečenog investicijskog rejtinga.
Ukupna omotnica NPOO-a vrijedna je deset milijardi eura, 5,8 milijardi bespovratnih sredstava i 4,2 milijarde povoljnih zajmova, no do pune omotnice nedostaje 2,75 milijardi. Razlog nije samo kašnjenje u realizaciji, nego i kronični manjak osmišljenih projekata.
NPOO je, podsjetimo, hrvatski krak Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF) koji je Europska komisija uspostavila 2021. u jeku pandemije. Cijeli paket NextGenerationEU težio je oko 750 milijardi eura, dok je RRF isprva vrijedio 672,5 milijardi, da bi prilagodbama narastao na 723,8 milijardi. Od 557 milijardi eura dodijeljenih državama članicama, 360 milijardi čine bespovratna sredstva, a 217 milijardi zajmovi.
Provedbena odluka Vijeća EU-a o isplati deset milijardi eura Hrvatskoj donesena je u srpnju 2021., i to nakon što je premijer Andrej Plenković izlobirao da Hrvatska, razmjerno veličini gospodarstva, dobije najviše među svim članicama.
Prva fronta je sam rok: Mehanizam za oporavak i otpornost istječe 30. kolovoza. Druga je onih 1,8 milijardi eura neiskorištenog novca, sredstava koja su već sjedila na računu, ali ih projekti nisu povukli, dok je treća jasan stav Europske komisije da sav novac za nedovršene projekte mora biti vraćen.
Ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Nataša Mikuš Žigman koordinira 152 investicije kroz 77 reformskih paketa, a najveća kašnjenja bilježe se na modernizaciji željezničkih pruga, vodoopskrbi i odvodnji te prelasku škola na jednosmjensku nastavu. Projekti kasne iz dva ključna razloga: zagušenje građevinskog sektora, stotine istovremenih gradilišta uz kronični nedostatak radne snage i materijala, te kompleksne reforme poput digitalizacije pravosuđa i promjena u javnoj upravi i zdravstvu, koje Hrvatska zakonski nije u cijelosti provela. Do 30. rujna moraju se predati završni zahtjevi za preostali iznos, a krajnji rok za isplate iz Mehanizma je 31. prosinca 2026.
Ostanu li projekti nedovršeni, Hrvatska će novac vratiti u Bruxelles, a radove financirati iz vlastitog proračuna, što bi iziskivalo dublji rebalans i usporavanje rasta BDP-a. Proračunski manjak već sada iznosi tri posto BDP-a, gornju granicu dopuštenu pravilima EU-a, a njezino prekoračenje aktiviralo bi postupak prekomjernog deficita, nadzor Komisije nad hrvatskim proračunom i moguće penale.
Ugrožen bi bio i investicijski kreditni rejting, koji je dosegnuo povijesnu razinu A-, a snižavanje rejtinga poskupilo bi zaduživanje države. Od siječnja 2027. na snagu stupa i plan fiskalne konsolidacije, stroga štednja koja bi dodatno stegnula omču, pa bi povrat novca Bruxellesu ugrozio cijeli antiinflacijski program i plan stezanja remena.
Premijer Plenković intenzivno lobira u Europskoj komisiji, svjestan da produljenje rokova zahtijeva jednoglasni pristanak svih 27 članica, put koji je politički gotovo neprohodan. Fokus je stoga na fleksibilnijoj interpretaciji dovršenosti: cilj je uvjeriti Komisiju da projekte s visokom fazom gotovosti, od 85 posto naviše, prizna kao uspješne.
Paralelno, Vlada pokušava dio rizičnih projekata prebaciti na dugoročne nacionalne kredite ili ih podijeliti u faze i preusmjeriti u standardne višegodišnje fondove EU-a, poput kohezijskog. Aktiviraju li se strogi mehanizmi povrata, što se događa ako više od 20 posto projekata ostane nedovršeno, državne financije pretrpjele bi duboke potrese, a u najgorem scenariju pritisak na proračun iznosio bi između 1,5 i dvije milijarde eura.
Oporba godinama pokušava umanjiti Plenkovićevu zaslugu za dobivenih deset milijardi eura, tvrdeći da je taj iznos Hrvatskoj matematički pripadao, no Hrvatska nije morala dobiti baš toliki iznos, a razmjerno veličini gospodarstva dobila je najviše među članicama EU-a. Konačni rok za završetak svih investicija na terenu je 31. kolovoza, a sat otkucava.
