Josip Šincek, ključni osumnjičenik u istrazi o nezakonitom uvozu i odlaganju otpada, u lipnju je sudjelovao na tradicionalnoj biciklističkoj utrci s kopljem u Kutjevu. Fotografije su objavljene 10. kolovoza.
Josip Šincek, poduzetnik kojeg Europol, USKOK i policija drže središnjom figurom nezakonitog gospodarenja otpadom, 6. lipnja 2026. godine sudjelovao je na Vinskoj alki u Kutjevu. Riječ je o tradicionalnoj viteškoj igri u sklopu Festivala graševine gdje natjecatelji na biciklima gađaju kopljem prsten. Fotografije s te manifestacije objavio je 10. kolovoza portal Požeški.hr.
Istražitelji tvrde da je upravo Šincek bio stožerna osoba sustava kroz koji je u Hrvatsku stiglo i protuzakonito odloženo oko 35.000 tona otpada, mahom iz Italije, Slovenije i Njemačke. Materijal se u dokumentima prikazivao kao sirovina za recikliranje ili preradu u građevinski materijal, no dio otpada završio je zakopan, zatrpan zemljom i šljunkom ili pomiješan s građevinskim materijalom.
Prema policijskim procjenama, riječ je o približno 1750 pošiljaka od po dvadesetak tona svaka. Istraga je zahvatila niz lokacija, od Gospića, Benkovca i Varaždina do Senja i Otočca, a u Gospiću se pod povećalom našao prostor nekadašnjeg PPK Velebita. Tamo su za odlaganje poslužili silosi, otvorene površine i okolno zemljište, a kad je ponestalo mjesta, posječen je i dio šume.
Uz Šinceka su pod istragom i članovi njegove obitelji te bliski suradnici. Njegova supruga Monika Šincek suvlasnica je tvrtke Izoxeco, zajedno s Franciskom Dodić, a sumnja se da su preko povezanih poduzeća koordinirani radnici i prijevoz. Tvrtke su međusobno izdavale račune ne bi li se novac izvlačio i prikrio njegov trag.
Monikin otac Mileta Stevanović bio je, po navodima istražitelja, zadužen za nabavu zemlje i šljunka kojim se samljeveni otpad prekrivao. Antonija Bauk, partnerica Monikina brata, te dvojica vozača spominju se kao dio operativne grupe koja je organizirala prijevoz, dogovarala radnike i obavljala poslove prikrivanja otpada.
USKOK sada provjerava i financijske transakcije povezanih društava, sumnjajući da je kroz pozajmice, ulaganja i lažne fakture oprano nekoliko stotina tisuća eura. Šincekove tvrtke nominalno su se bavile pretvorbom otpada u građevne proizvode, pa kamioni, plastične bale i usitnjeni materijal dugo nisu izazivali sumnju, no iza te legalne poslovne fasade, prema tvrdnjama istražitelja, odvijao se sasvim drugi posao.
