Noćni napad na teretni brod podigao je cijene sirove nafte na svjetskim burzama, a Reuters procjenjuje da bi ozbiljna blokada ključnog pomorskog pravca mogla dovesti do cijene od 115 do 120 dolara po barelu.
Raketni napad na teretni brod u tjesnacu Bab el-Mandeb, koji se dogodio noć prije 19. kolovoza 2026., odmah se odrazio na svjetsko tržište nafte. Cijena Brent nafte na londonskoj burzi porasla je na 91,63 dolara po barelu, dok je američka WTI nafta dosegnula 85,28 dolara. Ruska Urals nafta trgovala se po 84,60 dolara, izvještava Azernews.
Azerbajdžanska nafta Azeri Light, poznata po niskom udjelu sumpora i visokoj kvaliteti, postigla je još višu cijenu od 94,58 dolara po barelu. Rast cijena dolazi unatoč pomirljivim izjavama američkih i iranskih dužnosnika, budući da je tjesnac Bab el-Mandeb postao sve opasniji, uz već postojeću napetost u Hormuškom tjesnacu.
Činjenica da je meta napada bio kontejnerski brod, a ne tanker za naftu, ne mijenja bitno situaciju. Ako Huti militanti uoče tanker, mogli bi i na njega lansirati projektile, što dodatno ugrožava sigurnost ključnog pomorskog pravca. Prema procjeni novinske agencije Reuters, u slučaju ozbiljne blokade globalne cijene nafte mogle bi porasti na 115 do 120 dolara po barelu.
Situacija je posebno značajna jer se približava zimska sezona koja bi trebala povećati potražnju za energentima i dodatno pritisnuti cijene. Kako je Hormuški tjesnac postajao sve opasniji, neke bliskoistočne zemlje počele su se više oslanjati na rutu kroz Bab el-Mandeb. Međutim, Huti, koji nastoje izvršiti pritisak na Sjedinjene Države da zaustave vojne operacije u regiji, sada su stvorili dodatni sigurnosni rizik i na tom pravcu.
Američka vladina agencija za energetske informacije (US Energy Information Administration) izvijestila je da se stabilizacija situacije u Hormuškom tjesnacu ne očekuje u skoroj budućnosti. Jedan od glavnih razloga je nedostatak napretka u pregovorima između Irana i Sjedinjenih Država. Obje strane i dalje se međusobno optužuju, dok nisu poduzeti konkretni koraci za ponovno otvaranje tjesnaca. Istodobno, aktivne vojne operacije nisu nastavljene.
Washington i Teheran, koji održavaju neizravnu komunikaciju preko Katara i Pakistana, oboje osjećaju posljedice kontinuiranog ometanja plovnih putova i posljedičnog pada globalne ponude nafte. Iran se bori s izvozom vlastite nafte, dok su Sjedinjene Države sve zabrinutije zbog rasta cijena goriva na domaćem tržištu.
