Rat bjesnio, on se vratio u Sarajevo
Legendarni trener Ivica Osim ostavio je neizbrisiv trag u svijetu nogometa, a njegova ostavka na mjesto izbornika Jugoslavije na početku rata ostala je zabilježena kao čin osobnog integriteta.
Legendarni trener Ivica Osim ostavio je neizbrisiv trag u svijetu nogometa, a njegova ostavka na mjesto izbornika Jugoslavije na početku rata ostala je zabilježena kao čin osobnog integriteta.
Malo tko u svijetu nogometa ostavi trag toliko dubok da nakon života dobije ulicu u rodnom gradu. Legendarnom bosanskohercegovačkom treneru Ivici Osimu to je pošlo za rukom, i to ne samo u Sarajevu, već i u austrijskom Grazu. Preminuo je 1. svibnja 2022. godine u 81. godini, a sjećanje na njega i dalje je živo, posebno kroz potresna svjedočanstva iz ratnih dana.
Popularni "Štraus s Grbavice" svoju je igračku karijeru započeo u Željezničaru 1959. godine, gdje je ostao do 1968. Nakon kratke epizode u nizozemskom Zwolleu i povratka na Grbavicu, karijeru je nastavio u Francuskoj, igrajući redom za Strasbourg, Sedan i Valenciennes. Za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije odigrao je 16 utakmica i postigao osam golova.
Ipak, ono što je obilježilo Osimov životni put bila je njegova odluka na početku rata. U knjizi "Djetinjstvo u ratu" autora Jasminka Halilovića, Osim se prisjetio dramatičnog putovanja u travnju 1992. godine.
"Na samom početku rata, kada sam posljednji put dolazio u Sarajevo, na aerodromu u Beogradu me pitaju: 'Gdje ćeš'. Kažem: 'U Sarajevo'. Oni kažu: 'Ti si jedini putnik koji ide u Sarajevo'. Bio je travanj 1992., sjeo sam na avion i došao u Sarajevo. Stjuardese su mi govorile: 'Šta ćete, gdje ćete, nitko ne ide tamo, ne smije nitko da izađe iz aviona'"
Po povratku u Beograd jednim od posljednjih letova iz Sarajeva, zatekao je kaos na aerodromu. "Raja se skupila da bježi. Mali avion, a pun aerodrom", prisjetio se. Iako je imao samo jednu kartu, uspio je nabaviti njih pet i podijeliti ih ljudima kako bi i oni mogli odletjeti.
Upravo tada, u Beogradu, donio je odluku koja će mu donijeti i poštovanje i uvrede. Podnio je ostavku na mjesto izbornika Jugoslavije. "Većina ljudi je korektno prihvatila moju odluku", rekao je. No, ubrzo je uslijedio šokantan susret.
"Malo nakon toga se desilo nešto što me zaboljelo. Prolazio je pored mene razred đaka, a ispred njih učitelj, mlađi čovjek. Prepoznao me, i kaže djeci: 'Evo izdajice Jugoslavije!' Da sam mogao da ga uhvatim, rastrgao bih ga tad."
Osim je svoju odluku opisao kao osobni čin, jedino što je mogao učiniti za svoj grad koji je bio izložen granatiranju. U predgovoru Halilovićeve knjige dodao je i gorku opasku: "Kako god, moja ostavka nije mogla ništa promeniti, toliko je daleko otišlo. Nogomet nije mogao ništa promijeniti. Da smo bili prvaci sveta u Italiji, svejedno bi bilo rata."
Njegovo ime daleko je odjeknulo i izvan granica bivše države. U Japanu, gdje je radio kao trener, stekao je status legende. 2016. godine japanska vlada dodijelila mu je Orden izlazećeg sunca kao priznanje za doprinos razvoju nogometa i promociju razumijevanja između BiH i Japana. O njegovom liku i djelu u Japanu su pisane knjige, a nakon smrti dobio je i spomenik. Na stadionu FK Željezničar otkrivena mu je spomen-ploča.
Osim je bio i veliki prijatelj proslavljenog hrvatskog trenera Ćire Blaževića, koji je nakon njegove smrti izrekao riječi koje najbolje oslikavaju veličinu čovjeka s Grbavice.
"Tužan sam, sine, jako sam tužan. Otišao je džentlmen u kopačkama, otišao je džentlmen sa klupe. Cijela BIH je u suzama i s pravom je tako, malo je bilo takvih 'faca' kao što je bio on. Otišao je jedan stvarno veliki, u svakom smislu, gospodin", rekao je Blažević.
