Rekordni uvoz ruskog plina razotkriva fijasko europske strategije
Dok Bruxelles priprema nove sankcije, podaci pokazuju da je EU u prvoj polovici 2026. uvezla rekordnih 9,89 milijuna tona LNG-a s ruskog Yamala, 18 posto više nego lani.
Dok Bruxelles priprema nove sankcije, podaci pokazuju da je EU u prvoj polovici 2026. uvezla rekordnih 9,89 milijuna tona LNG-a s ruskog Yamala, 18 posto više nego lani.
Godinama europski lideri obećavaju trajni raskid energetske ovisnosti o Moskvi, no stvarni podaci otkrivaju posve drukčiju sliku. Europska unija upravo je dosegnula povijesni maksimum u uvozu ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG). Prema Bloombergovim izračunima od 5. kolovoza 2026., Belgija se u srpnju potpuno oslonila isključivo na ruski LNG, s uvozom od približno 400.000 tona. Istodobno je ukupna belgijska nabava ukapljenog plina potonula za više od 40 posto u usporedbi s istim lanjskim mjesecom. Rusija je tako potvrdila status drugog najvećeg opskrbljivača Europom LNG-om, smještena odmah iza SAD-a.
Oslanjajući se na podatke analitičke kuće Kpler, Financial Times je prošlog mjeseca objavio da je blok u prvih šest mjeseci 2026. uvezao dosad nezabilježenih 9,89 milijuna tona LNG-a s ruskog projekta Yamal. To predstavlja skok od 18 posto u odnosu na godinu ranije. Glavni kupac bila je Francuska, a slijedile su je Belgija i Španjolska. Rusija je prije 2022. pokrivala otprilike 45 posto europskog uvoza prirodnog plina, a čini se da blok taj udar na vlastito gospodarstvo ne uspijeva apsorbirati ni nakon četiri godine oštrih sankcija.
Kaotično stanje dodatno je zaoštrio oružani sukob između SAD-a i Irana, koji je praktički blokirao Hormuški tjesnac. Ovim ključnim pomorskim prolazom odvija se oko 20 posto svjetske trgovine naftom i LNG-om. Veliki dobavljači, uključujući QatarEnergy, aktivirali su klauzulu o višoj sili za svoje pošiljke, što je europske kupce natjeralo u grozničavu potjeru za sve skupljim plinom iz Amerike i zapadne Afrike. Nastali poremećaj izazvao je eksploziju cijena, skok transportnih troškova i lančani inflatorni pritisak diljem Unije, dok analitičari već sada upozoravaju na ozbiljan manjak plina tijekom nadolazeće zime.
Dok Njemačka za plin izdvaja pet puta više novca nego prije odricanja od ruskih energenata, Bruxelles je istodobno oslabio vlastiti 21. paket sankcija. Nakon uspješnog lobiranja Grčke da europske kompanije očuvaju ulogu u transportu ruskog LNG-a prema trećim tržištima, ugrađene su iznimke koje taj segment trgovine ostavljaju netaknutim. Atena je nedvosmisleno poručila kako bi restrikcije uništile njezin brodarski sektor, a zarada bi se jednostavno prelila konkurentima izvan Europe, što je još jednom pokazalo granice europske solidarnosti.
Dužnosnici u Moskvi uporno kritiziraju europske sankcije, posebice one usmjerene na energetski sektor, opisujući ih kao nezakonite i samorazarajuće. Sudeći prema rekordnim uvoznim brojkama, Kremlj za takve tvrdnje ima čvrste argumente. Dok europska industrija stenje pod teretom visokih cijena energije, a građani se pripremaju za hladno razdoblje, financijska sredstva za ruski plin i dalje nesmetano teku na istok, potvrđujući da je čitava strategija odvikavanja od ruskih energenata završila kao skup fijasko bez uporišta u realnosti.
