Rusi u panici prodaju imovinu i bježe
Gubici ruske vojske dosegli su 1,4 milijuna ljudi, a regrutacija više ne može pratiti tempo stradavanja na fronti. Znakovi upućuju na novu mobilizaciju nakon rujanskih izbora.
Gubici ruske vojske dosegli su 1,4 milijuna ljudi, a regrutacija više ne može pratiti tempo stradavanja na fronti. Znakovi upućuju na novu mobilizaciju nakon rujanskih izbora.
Unatoč službenim demantijima s najviših razina vlasti, u ruskom društvu raste strah od nove masovne mobilizacije. Procjenjuje se da bi do nje moglo doći nakon parlamentarnih izbora u rujnu, a građani već sada poduzimaju konkretne korake kako bi izbjegli novačenje. Prema podacima internetske tvrtke Yandex, upiti o napuštanju zemlje drastično su porasli u odnosu na prošlu godinu, a sve je više onih koji prodaju imovinu, daju otkaze i ishođuju putovnice za cijele obitelji.
Prema analizama zapadnih obavještajnih službi, kumulativni gubici ruske vojske do polovine 2026. godine dosegli su 1,4 milijuna ljudi. Ta brojka uključuje poginule, nestale, zarobljene i ranjene vojnike. Ruski portal Mediazona, koji bilježi isključivo potvrđene smrti, do kraja srpnja zabilježio je 236.000 poginulih. To predstavlja donju granicu procjene.
Razvijena je i dodatna procjena na temelju prekomjerne smrtnosti muškaraca, koristeći podatke iz nacionalnog registra ostavština. Prema toj metodi, broj poginulih ruskih vojnika penje se na oko 350.000. Uz standardni omjer poginulih i ranjenih od 1:3 do 1:4, dolazi se do gornje granice ukupnih gubitaka od 1,7 milijuna pripadnika vojske.
Nakon djelomične mobilizacije krajem 2022. godine, Rusija je pronašla model privlačenja novog kadra bez narušavanja unutarnje sigurnosti. Ročnicima su nuđene drastično visoke plaće i bonusi, što je posebno odgovaralo onima iz siromašnih provincija. U prvoj polovici ove godine oko 200.000 ročnika potpisalo je ugovor s vojskom, što je slična brojka kao i u istom periodu prošle godine.
Međutim, taj tempo više ne uspijeva nadoknaditi gubitke na bojišnici. Procjenjuje se da ruska vojska ne može ostvariti cilj zauzimanja Donbasa bez proglašenja mobilizacije. Problem je dvostruk: nova mobilizacija bi vjerojatno obuhvatila rezerviste s minimalnom obukom i ljude koji nisu vični oružju, a politički rizik je, s obzirom na rastuće društveno nezadovoljstvo, iznimno visok.
Iako vlasti službeno negiraju planove za mobilizaciju, sve je više znakova koji ukazuju na suprotno. Agencije koje analiziraju tržište rada bilježe višestruki porast potražnje za stručnjacima za vojnu evidenciju. Objavljeno je preko dvije tisuće oglasa za radno mjesto stručnjaka za vojnu evidenciju i mobilizacijsku pripremu, što ukazuje na temeljito tehničko i administrativno pripremanje za nadolazeći val poziva.
U nekim regijama zabilježeni su slučajevi prisilne regrutacije na ulicama, gdje sigurnosne snage uz asistenciju lokalnih vlasti muškarcima uručuju takozvane predbilježbe. Ključne kompanije vojne industrije također mijenjaju kriterije za izuzeće svojih radnika od mobilizacije, što najavljuje preraspodjelu ljudskih resursa iz industrijskih postrojenja za vojne potrebe.
Proteklih godina razrađen je sustav elektroničkih poziva i registara s automatskim ograničenjima. Nakon 20 dana od izdavanja elektroničkog poziva, automatski se uvode mjere poput zabrane upravljanja motornim vozilima, blokiranja imovine i uskraćivanja kredita. Sustav je, međutim, prilično manjkav i često radi stihijski, pa neki građani s izrečenim zabranama nesmetano voze, dok drugima bez zabrana policija ne dozvoljava vožnju.
Od 2022. godine primjetan je i porast broja prijava policiji zbog "diskreditacije" vojske i antiratnih stavova. Pojedinci koriste institucije za privatne osvete i rješavanje obiteljskih ili imovinskih sporova. Pojavila se i takozvana "mobilizacija bivših" - ako muškarac duguje alimentaciju, bivša supruga putem ovršitelja može pokrenuti stroge mjere blokiranja imovine, što neke dovodi u situaciju da im je jedini izlaz potpisivanje ugovora s vojskom.
Svi ovi znakovi potaknuli su novi val emigracije iz Rusije. Za razliku od prethodnih valova, ovaj je tiši, organiziraniji i pripremljeniji. Građani prodaju imovinu, daju otkaze i izrađuju putovnice, a često odlaze cijele obitelji. Glavne rute vode u Gruziju, Armeniju i Kazahstan, zemlje koje s Ruskom Federacijom imaju bezvizni režim. Uz ekonomske pritiske i gušenje sloboda, strah od sve agresivnije militarizacije postao je ključan faktor za napuštanje zemlje.
