Sara Kolak: Bez mog dečka ništa ne bi bilo moguće

Ludbrežanka Sara Kolak (31) u nedjelju je na Europskom prvenstvu u Birminghamu bacila koplje 62,43 metra i osvojila zlatnu medalju. Bio je to njezin drugi veliki zlatni trenutak karijere, deset godina nakon olimpijskog zlata u Riju 2016. godine.

Deset godina uspona i padova

U ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti Kolak je sažela proteklo desetljeće: "Uh, puno toga se izdogađalo. Definitivno je bilo izazova, dobrih dana, loših dana. Drago mi je da nisam odustala, da sam se borila, tak' da, nekak' je bilo vrijeme."

Podsjetila je i na svoju briljantnu 2017. godinu, kada je postala prvakinja Europe do 23 godine i u Lausannei na Dijamantnoj ligi postavila osobni rekord od 68,43 metra. Sada je, devet godina kasnije, stiglo i seniorsko europsko zlato.

Ključna podrška Mišela Žeraka

Na pitanje tko joj je najviše pomogao u kriznim razdobljima, Kolak je istaknula svog trenera i partnera Mišela Žeraka: "Teško pitanje. Mišel mi je definitivno pomogao, imala sam veliku podršku..."

Upitana je li on možda najzaslužniji što je danas tu gdje jest, odgovorila je bez zadrške: "Je, da nema njega, vrlo vjerojatno ne bih danas bila tu. Toliko vjeruje u mene, vjerovao je više nego kaj sam ja u samu sebe vjerovala. Toliko puta me podignuo na noge dok mi je bilo teško, da sam mu jako zahvalna zbog toga. Znam da je i njemu bilo teško..."

"Bez Mišela ništa, da njega nema, uh..."

Borba s pritiskom i očekivanjima

Kolak je otvoreno progovorila o teretu koji nosi od ulaska na veliku scenu: "Ušla sam na tu sportsku scenu odmah s broncom i sa zlatom, kao klinka, doslovno dijete... Ubačen si u te neke stvari, jednostavno nisi spreman."

Posebno se osvrnula na odnos prema rezultatu kao mjerilu vlastite vrijednosti: "Trebalo mi je jako, jako dugo da shvatim da nisam loša osoba ako bacim slabo. I još uvijek sam osjećala to, i ove sezone, ali sam uspjela, pogotovo na ovom Europskom prvenstvu, odvojiti se od toga, pustiti taj pritisak, ne se sekirati, nego baš biti prisutna u trenutku i uživati."

Digitalna detoksikacija i svakodnevni rituali

Jedan od načina na koji se nosi s pritiskom jest isključivanje s društvenih mreža. "Od 2024. se isključujem dok idem na veliko natjecanje, doslovno se ne javljam apsolutno nikome. Nekad je to na tri tjedna, nekad na mjesec dana, prošle godine sam godinu dana bila bez društvenih mreža i baš mi je bilo super."

Dodala je i da nema sponzora, što joj olakšava odluku o digitalnoj tišini: "Nemam ih! Druga stvar je dok imaš neke takve obaveze, jer društvene mreže postale su broj jedan." Prije Birminghama se isključila, a telefon je ponovno uključila tek nakon finala kako bi se čula s roditeljima.

Opuštanje pronalazi u svakodnevnim aktivnostima: "Heklanje, volim biti aktivna, raditi doma nekaj po kući, kolači, vrt... Bolja sam dok imam više stvari, dok sam produktivnija, onda sam puno bolja."

Mentalitet borbe do posljednjeg hica

Osvrnula se i na sam nastup u Birminghamu, gdje je bacanje koplja bilo posljednja disciplina: "Minus što je koplje zadnje je to što ne mogu navijati za druge, a plus je to što si zadnja i imala sam takvu podršku na kojoj sam nenormalno zahvalna. Koliko god mi je bio vjetar u prsa nenormalan, to mi je bio vjetar u leđa."

Na pitanje je li nakon prvog hica pomislila da bi to moglo biti zlato, odgovorila je: "Ne, zato jer sam samoj sebi rekla da se borim od prvog do zadnjeg, da ne popuštam i ne uzimam zdravo za gotovo. U šestoj seriji sam sama sebi govorila 'još imaš jednoga, iskoristi, bori se, ne popuštaj'."

Zahvalnost i nova perspektiva

Na ceremoniji dodjele medalja osjetila je posebnu emociju: "Na ceremoniji gledam tu zastavu, slušam Lijepu našu... Mislila sam da je više nikad ne budem čula, i to mi je onak'... Za ovo sam se stvarno morala na više načina izboriti i zaslužiti. Drugačije je dok imaš 21 godinu, još si dijete, dođeš na Igre, uzmeš zlato. A onda se dogode neke stvari, boriš se, odrastaš."

Zaključila je porukom zahvalnosti: "Stvarno ne znam što bih na to rekla... Zahvalna sam svima na podršci koji su bili tu i navijali, i cijeloj ekipi koja mi pomaže biti bolja i koja se trudi da stvarno dajem sve od sebe, da mi je što lakše. Stvarno imam super ekipu oko sebe, baš sam zahvalna na tome i sretna."