Sara Kolak: Povratak na vrh nakon 10 godina

Na Europskom prvenstvu u atletici u Birminghamu, činilo se da će glavna hrvatska priča biti Marino Bloudek, koji je senzacionalno osvojio srebrnu medalju na 800 metara. Međutim, u završnom danu natjecanja, Sara Kolak je nadmašila sve svojim hicem od 62,43 metra, čime se prvi put nakon OI u Riju 2016. popela na postolje na velikoj priredbi, i to na najviše mjesto.

Tako se sramežljiva djevojka iz Ludbrega nakon dugog perioda potpune tišine ponovo našla pod povećalom domaće javnosti. "Svašta se dogodilo u proteklih 10 godina, bilo je i dobrih i loših dana", rekla je okupljenim novinarima po povratku u Hrvatsku, prisjetivši se prijeđenih stranputica i dojma da je u očima mnogih već odavno bila otpisana. "Ali nikada nisam odustala i našla sam put natrag do vrha."

Trnovit put: Ozljede i loši izbori trenera

Taj je put uistinu bio trnovit. Kombinacija ozljeda i loših izbora trenera bila je prije svega uzrok brojnih razočaranja i neuspjeha. Njezino povlačenje s velike pozornice zapravo je započelo 2018., kad je zbog operacije lakta izostala cijelu sezonu, a 2019. se vratila prilično dobro: najbolji rezultat je postigla na Hanžeku, srušivši rekord mitinga bacanjem od 66,42 m, što je bilo duže od njenog olimpijskog zlata.

No, usred te sezone Kolak je raskinula dugogodišnju suradnju sa slovenskim trenerom Andrejem Hajnšekom, koji ju je vodio do vrhunskih rezultata, te je angažirala poznatog norveškog bacača koplja Andreasa Thorkildsena. Dvostruki olimpijski šampion završio je karijeru samo tri godine ranije, a Sara mu je bila prvi trenerski angažman, što je nosilo rizik, ali ta je veza gotovo uništila hrvatsku atletičarku.

Počelo je razočaravajućim sedmim mjestom na SP-u u Dohi, zatim je uslijedio pad u pandemijskoj sezoni s improviziranim treninzima, a godinu kasnije došlo je do potpunog sloma. Thorkildsen je prije OI rekao Sari da neće putovati s njom u Tokio zbog straha od koronavirusa. Tako je Kolak ostala sama na završnim pripremama; bilo je prekasno za povratak staroj tehnici, a trenerovu zamisao nije u potpunosti usvojila niti ju je mogla samostalno provesti. Thorkildsen ju je bezobrazno iznevjerio, što je dovelo do tri prekršaja u kvalifikacijama.

Novi treneri, novi padovi

Jasno, s Norvežaninom nije mogla nastaviti, stoga je novi trener ponovo pronađen u susjedstvu, u 2022. je brigu o njezinoj karijeri preuzeo Gorazd Rajher, koji se proslavio kao trener slovenskog trofejnog bacača diska Kristijana Čeha. Ipak, sa Sarom jednostavno nije 'kliknuo', pa se sezona pretvorila u katastrofu: u kvalifikacijama za SP u Eugeneu Kolak je opet imala sva tri neuspješna pokušaja, a nije ušla u finale ni na EP-u u Münchenu.

Uslijedio je novi prekid suradnje, a zatim je Sara za trenera postavila svog dečka Mišela Žeraka, što je izazvalo negodovanje i ismijavanje dijela domaće struke, jer je Žerak došao iz skijaškog svijeta. No, ako je Ante Kostelić, bivši rukometaš, stvorio velike skijaške prvake, zašto skijaš ne bi mogao vratiti atletičarku na staze stare slave? Što se tiče bliskog odnosa, dovoljno je spomenuti da je najviše medalja hrvatskoj atletici donio tandem Sandra & Edis Elkasević.

Istina, Sarin početak s Žerakom također nije bio obećavajući. U 2023. nijednom nije prešla 60 metara, što joj se nije dogodilo od juniorskih dana. U istom ritmu nastavila je i 2024., završivši EP na 11. mjestu, a malo kasnije, bez ikakvog povoda, eksplodirala je na Igrama u Parizu osvojivši četvrto mjesto, pri čemu bi njen hitac iz kvalifikacija (64,57 m) bio dovoljan za srebro. Nažalost, pokazalo se da su OI bile samo bljesak, jer je sljedeću sezonu opet provela uglavnom na daljinama ispod 60 metara i po ko zna koji put zapela u kvalifikacijama velikog natjecanja (SP u Tokiju).

Najbolja onda kad se od nje najmanje očekuje

Aktualnu kampanju Sara je počela obećavajuće, samo da bi poslije uvodna tri natjecanja ozbiljno pala u formi, što je rezultiralo i porazom na Prvenstvu Hrvatske od supertalentirane juniorke Vite Barbić. Uoči Europskog prvenstva pisalo se da bi bilo ludo očekivati da će Kolak tri tjedna kasnije pobijediti na kontinentalnom natjecanju, ali i upozoravalo da je povijest često pokazala da Sara najbolje baca kad se od nje najmanje očekuje, što se i dogodilo.

Kolak je konačno dočekala svoj veliki dan i dokazala da još uvijek ima što reći na velikim priredbama. Sada se postavlja pitanje koliko je mogla postići da proteklih desetak godina nije provela u opisanim lutanjima i padovima. Uzimajući u obzir njen izvanredni potencijal koji je demonstrirala rano u karijeri, za usporedbu, njen najbolji rezultat od 68,43 metra iz 2017. sada je 11. na svjetskoj ljestvici bacačica koplja, dok je Sandra Elkasević s osobnim rekordom 71.41 na 19. mjestu svih vremena u disku, činjenica da je tek s 31 godinom osvojila svoj prvi naslov europske prvakinje izaziva određenu tugu. Teško je prihvatiti da je njena karijera, umjesto dugogodišnje potpune dominacije na svjetskim bacalištima, obilježena samo bljeskovima izvrsnosti.

Sara Kolak definitivno nije ispunila svoj puni potencijal. Nakon što je osvojila olimpijsko zlato, krenula je na vlastito putovanje i tijekom stalnih lutanja naletjela na mnoge prepreke. Te godine su zauvijek prošle, ali na kraju je ipak uspjela doći do pobjedničkog postolja zahvaljujući svojoj upornosti i strasti prema sportu. Može li sada ostati na tim visinama?