Dijareja, povraćanje i grčevi česti su razlog odlaska liječniku tijekom vrućina. Infektologinja Alma Sejtarija Memišević otkriva ključne razlike između virusnih i bakterijskih infekcija te trovanja hranom i upozorava na najveću opasnost, dehidraciju.
Ljetni mjeseci tradicionalno donose porast broja pacijenata koji se javljaju liječnicima zbog probavnih smetnji. Dijareja, povraćanje, povišena temperatura, grčevi i jaka iscrpljenost simptomi su koji tjeraju ljude na pregled, no iza gotovo identične kliničke slike mogu stajati potpuno različiti uzročnici. Infektologinja Alma Sejtarija Memišević, gostujući u emisiji Novi dan N1, objasnila je kako razlikovati virusne i bakterijske crijevne infekcije od trovanja hranom.
"Apsolutno je sezonski. U ovom periodu godine uvijek imamo povećan broj pacijenata upravo sa probavnim tegobama", kazala je infektologinja, potvrđujući kako su ljetne temperature ključan čimbenik rizika.
Jedna od najuočljivijih razlika krije se u brzini pojave i trajanju simptoma. Kod trovanja izazvanih već stvorenim bakterijskim toksinima, simptomi mogu nastupiti vrlo brzo, a povraćanje je često dominantan simptom. Memišević, Sejtarija, kaže da ovakvi simptomi u pravilu ne traju dugo te da mogu nestati u roku od 24 sata.
Nasuprot tome, bakterijske crijevne infekcije mogu biti znatno ozbiljnije. Infektologinja je posebno izdvojila salmonelu, koja se povezuje s kontaminiranom ili nedovoljno termički obrađenom hranom, naročito peradi i jajima. Podaci američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) potvrđuju da su infekcije salmonelom češće tijekom toplijih mjeseci, kada visoke temperature i nepravilno čuvanje hrane stvaraju povoljnije uvjete za razmnožavanje bakterija.
Virusni gastroenteritis brzo se širi među članovima obitelji, djecom u kolektivima i svima koji borave u bliskom kontaktu. Među mogućim virusnim uzročnicima infektologinja izdvaja rotavirus, adenovirus i norovirus, a inkubacija može biti vrlo kratka prije nego što se jave povišena temperatura, proljev i povraćanje.
Ključno je razumjeti način prijenosa. CDC ističe da se norovirus uglavnom širi fekalno-oralnim putem, bilo izravnim dodirom s bolesnom osobom ili putem zaražene hrane, vode, predmeta i površina. Maleni kapljice koje nastanu pri povraćanju mogu također završiti na površinama, u hrani ili izravno u ustima druge osobe. Zbog toga je temeljito pranje ruku sapunom i vodom jedna od najvažnijih preventivnih mjera.
"Pranje ruku je i dalje vrlo, vrlo važno", naglasila je Sejtarija Memišević, podsjećajući da se virusi određeno vrijeme mogu zadržavati i na površinama. CDC naglašava da kod norovirusa sredstva za dezinfekciju ruku na bazi alkohola nisu prikladna zamjena za pranje ruku sapunom i vodom.
Bez obzira na uzročnika gastroenteritisa, jedan od najvećih rizika je gubitak tekućine i elektrolita, što je posebno opasno kod male djece i starijih osoba. Sejtarija Memišević savjetuje da se tekućina uzima često i u malim količinama. Ako osoba povrati, preporučuje se kratka pauza i zatim ponovni pokušaj s manjim količinama tekućine.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također upozorava da je dehidracija najveća neposredna opasnost kod proljeva. Kada se gubi stolica i povraća, tijelo gubi i vodu i elektrolite, pa WHO preporučuje oralne rehidracijske otopine, a u slučaju teške dehidracije ili šoka ponekad je nužna intravenska nadoknada tekućine. Ako bolesnik više ne može piti tekućinu i pojave se znaci dehidracije, treba potražiti liječničku pomoć.
Posebnu pažnju valja obratiti ako osoba ne uspijeva zadržati tekućinu. Kod male djece stanje se može pogoršati mnogo brže, a infektologinja upozorava da dijete koje satima kontinuirano povraća i ne može unositi tekućinu treba odvesti pedijatru. WHO navodi da kod djece znaci teže dehidracije uključuju jaku pospanost ili smetenost, upale oči, nemogućnost ili vrlo teško pijenje te sporo vraćanje kože nakon blagog uštipa. Također je potrebno potražiti liječničku pomoć ako se u stolici pojavi krv ili ako proljev traje dulje vrijeme.
Visoke temperature povećavaju rizik ako se kvarljiva hrana ne čuva pravilno. "Ne možemo mi po ovoj vrućini dva sata ostaviti hranu na stolu", upozorila je Sejtarija Memišević, naglasivši važnost pravilnog čuvanja hrane, higijene ruku, pranja voća i povrća te dovoljne termičke obrade namirnica.
Prema savjetima američke agencije za hranu i lijekove (FDA), kvarljive namirnice, kuhana jela i ostatke hrane treba staviti u hladnjak najkasnije dva sata nakon pripreme ili posluživanja. Ako je vanjska temperatura viša od otprilike 32 Celzijeva stupnja, to vrijeme se smanjuje na jedan sat.
Infektologinja je posebno upozorila na samoinicijativno uzimanje antibiotika. Kada je govorila o salmonelozi, istaknula je da antibiotici nisu standardna terapija za nekomplicirane crijevne infekcije te da se koriste samo u težim slučajevima. To je u skladu sa smjernicama CDC-a: većini pacijenata sa salmonelozom dovoljni su nadoknada tekućine i elektrolita te druga suportivna terapija.
Kod zdravih ljudi antibiotici obično ne smanjuju trajanje proljeva ili vrućice, a mogu čak produljiti razdoblje izlučivanja salmonele. Zato iza naizgled istih simptoma ne treba automatski stavljati dijagnozu "stomačnog virusa" niti posezati za antibioticima. Ključno je paziti može li osoba piti tekućinu, postoje li znakovi dehidracije, krv u stolici, vrlo loše opće stanje ili drugi simptomi koji upućuju na potrebu za liječničkim pregledom.
