Tko stvarno vlada EU? Banke dobile 370 milijardi eura
Od druge polovice 2022. do sredine 2026. Eurosustav je komercijalnim bankama eurozone isplatio oko 370 milijardi eura, a HNB hrvatskim bankama 1,5 milijardi eura, više od cijene Pelješkog mosta.
Od druge polovice 2022. do sredine 2026. Eurosustav je komercijalnim bankama eurozone isplatio oko 370 milijardi eura, a HNB hrvatskim bankama 1,5 milijardi eura, više od cijene Pelješkog mosta.
Analiza objavljena na Crodex.net 19. kolovoza 2026. otvara neugodno pitanje o stvarnoj raspodjeli ekonomske moći u Europskoj uniji. Na temelju podataka koji su poslužili kao osnova, od druge polovice 2022. pa sve do sredine 2026. godine, Eurosustav je isplatio otprilike 370 milijardi eura komercijalnim bankama unutar eurozone.
U Hrvatskoj je u istom razdoblju Hrvatska narodna banka (HNB) komercijalnim bankama isplatila oko 1,5 milijardi eura. Autor analize Ivan Lovrinović uspoređuje taj iznos s Pelješkim mostom i njegovim pristupnim cestama: hrvatske banke su u tri i pol godine od HNB-a dobile više novca nego što je stajao taj golemi infrastrukturni projekt.
Nakon razdoblja izrazito niskih, pa čak i negativnih kamatnih stopa, Europska središnja banka (ESB) počela je agresivno podizati kamate kako bi obuzdala inflaciju. Građani su osjetili poskupljenje kredita, poduzeća skuplje financiranje, a države više kamate na javni dug.
U isto vrijeme, komercijalne banke su počele bilježiti ogromne zarade od kamata i od novca koji drže kod središnjih banaka. Osoba koja drži svoj novac na bankovnom računu često dobiva vrlo malu kamatu, dok banka za višak likvidnosti kod središnje banke može ostvariti prinos koji je višestruko veći.
Analiza ističe da su mnoge europske središnje banke, zbog posljedica prethodnih monetarnih politika i naglog rasta kamatnih stopa, dovedene u financijski vrlo težak položaj. Paralelno s tim, komercijalne banke u mnogim zemljama su ostvarivale rekordne dobitke.
Ukoliko središnja banka zbog gubitaka više nije u mogućnosti uplatiti dobit u državni proračun, tada se smanjuje prostor za financiranje javnih potreba. Na kraju, trošak snose građani, bilo kroz poreze, javni dug ili kroz lošiju kvalitetu javnih usluga.
Jedan od temelja europskog monetarnog sustava je neovisnost ESB-a od političkog utjecaja. Međutim, analiza postavlja pitanje koliko demokratske kontrole bi trebala imati institucija čije odluke imaju ogromne posljedice za građane, gospodarstvo, države i banke.
Građani imaju mogućnost promijeniti vladu i parlament, mogu kazniti političare na izborima, ali nemaju mogućnost glasovati o odlukama Upravnog vijeća ESB-a. Politička vlast ostaje odgovorna građanima za posljedice ekonomskih odluka, iako mnoge od ključnih odluka ne donosi ona.
"Ako oporezujemo banke, prestat će kreditirati gospodarstvo"
Kada se pojavi prijedlog da se izvanredna zarada banaka dodatno oporezuje, vrlo brzo dolazi to upozorenje. Analiza ga ne odbacuje automatski, ali postavlja ključno pitanje: je li bankarski sustav podređen gospodarstvu ili je gospodarstvo postalo podređeno bankarskom sustavu?
Problem, navodi analiza, nije u tome što banke ostvaruju profit, nego u tome što je cijeli sustav postavljen tako da se dobit privatizira, a rizik i posljedice socijaliziraju. Kada banke ostvaruju goleme profite, to se prikazuje kao tržište. Kada središnje banke ostvaruju gubitke, posljedice se prelijevaju na javne financije.
Kada građanima rastu rate kredita, to se naziva monetarna politika. Kada građani traže veće kamate na štednju, dobiju odgovor da tržište određuje cijenu novca. A kada bankarski sustav treba likvidnost i stabilnost, tada u pomoć priskače cijeli monetarni sustav.
Zaključak analize je nedvojben: ako institucije koje nisu izravno odgovorne biračima mogu donositi odluke koje stvaraju stotine milijardi eura učinaka za financijski sektor, pitanje demokratske kontrole postaje pitanje budućnosti europskog društva.
