Profesor Ivica Kisić s Agronomskog fakulteta upozorava da godišnji prosjeci oborina više ne pokazuju stvarnu sliku jer ekstremne suše i pljuskovi uništavaju tlo, usjeve i ugrožavaju rijeke poput Save i Dunava.
Dugotrajni toplinski valovi i sve ekstremnije vremenske nepogode ostavljaju sve dublje posljedice na hrvatsku poljoprivredu, vodne resurse i gospodarstvo. Profesor Ivica Kisić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu za HRT je pojasnio kako klimatske promjene u Hrvatskoj više nisu samo pitanje temperaturnih rekorda, već prvenstveno trajanja ekstrema koji biljkama, tlu i rijekama ne daju vremena za oporavak.
Hrvatska je i ranije bilježila iznimno visoke temperature. Rekordnih 42,8 stupnjeva Celzijevih izmjereno je u Pločama početkom kolovoza 1981. godine. No, profesor Kisić ističe da su tadašnji toplinski valovi trajali tek dan ili dva, nakon čega bi uslijedili kiša i osvježenje. Tijekom cijelog srpnja i duboko u kolovoz, visoke temperature mogu potrajati, što rezultira nedostatkom vlage u zemlji.
Kao jedan od najupozoravajućih primjera neujednačene raspodjele oborina, Kisić navodi Zadar iz 2017. godine. Nakon što su lipanj, srpanj i kolovoz prošli gotovo bez kiše, 11. i 12. rujna zabilježeno je preko 200 milimetara oborina. Tijekom cijelog rujna u tom je gradu ukupno zabilježeno oko 450 milimetara kiše.
Ovakvi ekstremni pljuskovi ne mogu kompenzirati višemjesečnu sušu jer voda brzo otječe, uzrokuje poplave i eroziju, te ne prodire dovoljno duboko u isušeno tlo. Godišnji prosjek oborina tako je izgledao povoljno, iako su ljetni mjeseci bili obilježeni sušom, požarima i ogromnim pritiskom na poljoprivrednu proizvodnju. Poljoprivrednicima je, naglašava profesor, daleko važnije kada kiša pada i koliko dugo traje sušno razdoblje.
Najveća prijetnja često ostaje nevidljiva. Klimatske promjene ubrzavaju smanjenje razine podzemnih voda, zbog čega korijenje mnogih biljaka više ne može dohvatiti potrebnu vlagu. Dugoročno, posljedica može biti dezertifikacija, odnosno postupno pretvaranje tla u pustinju. Stručnjaci upozoravaju i na propadanje šuma jasena, što se izravno povezuje s promijenjenim vodnim režimom i kroničnim manjkom dostupne vode.
Niske razine Save i Dunava dodatno potvrđuju ozbiljnost situacije. Pad razine vode predstavlja prijetnju za prirodu, vodoopskrbu, stvaranje struje i plovidbu rijekama. Drava se zbog svojih specifičnih hidroloških obilježja na nekim mjestima ponaša drukčije, ali ni ona nije potpuno zaštićena od dugoročnih posljedica klimatskih promjena.
Klimatske promjene u Hrvatskoj izravno smanjuju poljoprivredne prinose, povećavaju troškove navodnjavanja i otežavaju planiranje proizvodnje. U isto vrijeme, potrošnja energije za hlađenje raste, a niski vodostaji mogu poremetiti plovidbu i opskrbne lance. Kada suša zahvati veći dio Europe, pritisak na cijene hrane raste jer manju domaću proizvodnju nije uvijek lako nadoknaditi jeftinim uvozom.
Europski jug, uključujući Hrvatsku, Španjolsku, Francusku i Grčku, posebno je izložen, gdje su visoke temperature povezane s češćim požarima. Zemlje na sjeveru mogle bi privremeno profitirati od produženog razdoblja rasta biljaka, dok se južni i dio srednje Europe suočava s povećanim gubicima i manjom pouzdanošću proizvodnje.
Profesor Kisić zaključuje da prilagodba mora obuhvatiti učinkovitije navodnjavanje, očuvanje tla, izbor otpornijih kultura i sustave za zadržavanje oborinske vode. Ključno je promatrati lokalne ekstremne pojave, a ne pouzdati se isključivo u prosječne godišnje vrijednosti. Učinci klimatskih promjena neće biti isti za sve dijelove Hrvatske, stoga će strategije morati biti specifične za svaku regiju, uzimajući u obzir tip tla, dostupnost vode i uzgajane kulture.
