Trg bana Jelačića: Završena obnova pročelja Gradske štedionice
Obnova je stajala 1,6 milijuna eura, a zgrada, djelo arhitekta Ignjata Fischera, ponovno blista u punom sjaju usred polupraznog Zagreba.
Obnova je stajala 1,6 milijuna eura, a zgrada, djelo arhitekta Ignjata Fischera, ponovno blista u punom sjaju usred polupraznog Zagreba.
Zagrepčani i svi koji ovih dana prolaze središtem grada mogli su primijetiti da je sa zgrade na sjeveroistočnoj strani Trga bana Jelačića konačno skinuta skela. Riječ je o monumentalnoj zgradi Gradske štedionice, čija je obnova pročelja upravo završena, a radovi su stajali 1,6 milijuna eura.
Ova "mala" pobjeda za vizuru strogog centra grada otkriva raskošno pročelje dostojno glavnog zagrebačkog trga. Zgrada je desetljećima jedan od simbola grada, ne samo zbog svoje arhitekture već i zbog čuvene Gradske kavane koja se nalazi u dijelu prizemlja.
Zgradu potpisuje čuveni zagrebački arhitekt Ignjat Fischer. Izgradnja je započela 1924. godine i trajala do 1929., a u potpunosti je dovršena 1939. godine. Ipak, Gradska kavana svoja je vrata otvorila već 1932. i tadašnje su je novine proglasile "najmodernijom kavanom u cijeloj Europi".
Osim kavane, u sklopu zgrade nalazio se i Gradski podrum, smješten u starijem dijelu sagrađenom 1925. godine. Na stranicama Zagrebačke banke, koja je danas suvlasnik dijela zgrade, opisano je kako su "uz prostor za poslovanje, bili stanovi za građanstvo te prostorije Gradske kavane i Gradskog podruma", a bankarski je prostor nosio "obilježja neoklasicizma i art décoa".
Zagrebačka banka svoje korijene vuče upravo od Gradske štedionice koja je s radom počela 1914. godine. Danas je vlasništvo nad zgradom podijeljeno između banke, Grada Zagreba, tvrtke Centar Gradski podrum te privatnih vlasnika.
Prva zgrada na toj strani trga pripadala je obitelji Feller na uglu s Jurišićevom ulicom, dok su se prema Bakaćevoj nizale niskokatnice. Kako navodi povjesničarka urbanizma Snješka Knežević, razvoju ovog dijela grada pridonijelo je i premještanje potoka Medveščak koji je do 1898. godine prelazio Bakačevu, a potom vijugao Vlaškom, Kurelčevom, Jurišićevom i Palmotićevom prema Savi.
Povjesničarka umjetnosti Irena Kraševac za Jutarnji list pojasnila je transformaciju trga: "Naš trg bio je provincijalni trg, s prizemnicama i sajmom Harmica kao trgovišćem. Grad je administrativno ujedinjen 1850. godine, otkad je Zagreb jedinstven nakon što su se ujedinile općine Gradec, Kaptol i jezgra centra, te je za mnoge iz moje struke to pravi datum nastanka grada Zagreba."
Dodala je kako je Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. Zagreb postao glavni grad, čime počinje osvještavanje njegove važnosti te se podižu Akademija, Sveučilište, a Trg bana Jelačića od trgića počinje poprimati lice glavnog trga.
Povjesničarka umjetnosti Marina Bagarić, koja se najviše bavila arhitektom Fischerom, opisala je dojam unutrašnjosti kavane: "Dojam pročišćenog monumentalnog, ali istodobno ugodnog i nimalo pretencioznog prostora Ignjat Fischer postigao je zadivljujućim, malobrojnim elementima: velikim stupovima, dojmljivim stubištem i oblikom galerija. Majstorski odmjerenim proporcijama i relacijama tih elemenata."
Iako je interijer kavane kroz povijest više puta preuređivan, sada se s nestrpljenjem iščekuje i konačan izgled njene terase, za koju se nadamo da će biti dostojna ove prestižne lokacije.
